Jasan Pogled
U svakoj kafani, dok je još u njih zalazio, imao je svoj sto, svog konobara, svoje žene. Vodio je sa sobom dva ćelava mišićava momka, sinove nekog kovača, koji bi umjesto njega, kad piće pređe u usijanu euforiju, svojim granitnim lobanjama razbijali kafanski inventar. Dva momka su brinula o njegovoj […]
Izdvajaju se iz crne gomile. Vretenasti i mrki, skidaju zamašćene kape i prilaze mu ruci. Cjelivaju krst postiđeno, tiho. Ljube se srdačno i uzimaju blagoslov. Gleda ih kako zagrljeni odmiču. Lice mu neveselo, oko suzno. Zna: čim umaknu pogledu prosuće krv prvome do sebe. U kupinovom grmu ostaće njihove kape. […]
U Trijadama zapisah o psima: Sve više sliče vukovima Pojavljuju se niotkud, u čoporima Sve češće nasrću Utjeruju strah u kosti Niko im ništa ne može Baškare se na raskrsnicama, u fontanama, brekću na pločnicima, u haustorima Nasrću na djecu i starce Otimaju torbe i kese Preže ispred kućnih vrata […]
Vratili su se kasno. Napunili čaše. Porazbijali okna. Zure u prozore. Ne smiju izaći. Strahuju da je napolju polomljeno nebo.
Tako to biva na kraju godine. Neki imaju preobilje želja, a poneko jednu jedinu željicu. Uvijek, po zakonitostima ovog nepravednog svijeta, prednost imaju mnogoželatelji, uvijek se, opet po nepisanom pravilu besudnog zemaljskog šara, pridodaje onima koji odveć imaju, a uzima onima koji ionako nemaju. Kad se ne bi uzimalo, bilo […]
Najteže su im usirene riječi. Brzim korakom odmiču suprotnim smjerovima. Kad se udalje od poslednjeg svijetla uplaši ih mrak i samoća, pa jedva čekaju da se opet sastanu. Iščekuju žudno ponovni susret da bi opet ćutali.
Ne bi bilo ekstra vremena bez ekstra Srba. Ekstra Crnogorci postaše Montenegrini, a ekstra Srbi su zapravo Srbi po zanimanju, režimski Srbi ili Srbi za ukras. Pokazni Srbi. Ogledni Srbi. Rezervisani Srbi. Reklamni Srbi. Nešto kao Indijanci u postvesternskoj Americi. Dakle, ekstra! Tako je ogranak letećeg naroda, ili bješe nebeskog, […]
Egzistencija prethodi esenciji. Sjetimo se onog uzaludnog Kjerkegora, pa starog poznanika Martina, na Hajdegera mislim, pa dobrog praškog činovnika Franca, na Kafku pomišljam, pa onog što je besomučno ispijao kafice najčešće u francuskim bircuzima i imao prezuvene oči, što bi se reklo, bio šarmantno ružan, mislim na dobrog čovu, gospodina […]
Kartaši na proplanku pod slamnim šeširima. Ubija ih žega i dosada. Svima će laknuti, samo da prvi odustane i ode. Nastavlja se muka. Karta klizi kao kaplja znoja.
Mogao bi on da se zove i drugačije. Mnoga bi mu imena pristajala osim čestitog i časnog imena. Ima mnogo imena, malo je ljudi. Mogao bi se zvati, recimo, Ivan Dmitrič Červjakov, ako znate šta hoću da kažem. No, isuviše je ruski, kao što je Mrđen isuviše crnogorski, a Nesretniković, […]