Sve više je nad ovim pomamljenim svijetom onih crnih Veličkovićevih ptica. Sve manje je vedrih raznježenih impresionističkih boja. A romantizam, šta to bješe? I nema više razigranosti, a previše je krvavih igara. Zatrpavaju nas besmislicom i beznađem, lome nam putokaze, utiru puteve, zavode nas u lavirinte. Minotauri su nam domaćini […]
Tag: Boris Jovanović
Trijade – Duše i Drvored
Duše Roje se u košnici neba, pa se jate i mrijeste gdje im je volja. Mijenjaju obličja i mjesta. Guguču sa gugutkama, šarene se među leptirima, krekeću po močvarama, praćakaju se u brzim vodama, dremuckaju u tamnim dubinama. Lake kao peruška, zatrepere u paučinastoj opni na nekoj grančici, umile u […]
Elitni mučenik
Znam, nije ti lako. Treba i to izdržati, treba elita u teškim vremenima biti. I što je teže, ponašati se sve elitnije. Jer, dobro se zna: elita je najelitnija kada su vremena najturobnija… Što oni niže i gore, ti više i bolje. A današnja je posebno elitna elita. Teško je, […]
Trijade – Gospođica i Groblje
Gospođica Ne zna se da li je mrze ili su zaljubljeni. Gospođici i jedno i drugo nadima grudi i gordi korak. I lijepa im je neizdrživo i ružna im je nepodnošljivo. Gospođica sebe ne voli pred ogledalom, ali se obožava u njihovom oku. Gospođica-vjetropirka raskrili se i leti svijetom, sa […]
Trijade – Vladika i Vrt
Vladika Često je pozamašni nos nabijao u burmuticu. Mahao je ručerdama kao zanjihani kozbaša i krakao nožurdama kao svako lutalo i dokonik što zaludno premjerava ovaj šareni svijet. Pamtili su ga po dobru, razložnoj pameti i osorljivom milosrđu. Ispravljao je nakrivo nasađene, pitomio pogane žene i razdražene vucibatine. Ludog Vukalicu […]
Striptiz čojstvo
Otkad su se na ružičastim pink-valovima ljuljnuli ukleti beogradski splavovi počela je nepodnošljiva lakoća postojanja. Možda se oni izvan splavova i sjećaju znamenite Kunderine knjige i donekle pretpostavljaju šta je pjesnik htio da kaže. U našoj verziji, u našoj kičerajskoj melodrami, postojanje se mirne duše može zamijeniti nestajanjem, pa bi […]
Trijade – Bog i Bioskop
Bog Otkad se javnuo iz vječnopožarne kupine, a i prije toga, ne prestaje jagma i potraga. Traže ga i u kukuruzištu kao da je marsovac. Strecaju od njega kao da je zmijski car. Raznježeno mu dohode kao rumenom obraščiću u gugutavoj kolijevci. Dirljivo se upinju njegovoj ruci, čupkaju ga za […]
Spartanac
Bolje je da si ostao u predačkoj zabiti, pa da rasteš kao bukva, da zamirišeš na pokošeno sijeno i bistro nebo, da ćutiš kao kamen… Bolje da nijesi ni dolazio iz te zabiti, jer sve što si rekao bila je neistina i sve što si uradio bilo je naopako… A […]
Kapi – Ne tražim da mi vjeruju
Ne tražim da mi vjeruju, jer najvažnije se ne može reći. Zemljak je uvijek u duvankesi čuvao tajnu. I tu tajnu sa dna prinosio je plamenu, ali je nikad nije sagorio. Nijednom je nije ponudio drugome. -Zbog dva srka dima da izgubiš srce i pamet- govorio je tražiocu. Kad je […]
Šetači
Možda je nekad i bilo šetanja radi šetanja, šetuckanja, onako, od meraka. Možda su nekada dragi šetači i brojali korake kao đerdane, onako, od miline. Možda su i zvižduckali vabeći sunčane radosnice i zanosili se u koraku plavim nebom, tek da se obraduju životom, kao što je i red. Možda […]

