Cirkusant
Zove se Šćepan Ingannatore, krupan kao medvjed, bradat i kosmat u šarenoj treger-majici.
Umije da pleše indijanski ples.
Raspaljuje mijehom vatru.
Ponekad je kovač, ponekad poglavica.
Otkriva užarene potkovice, udara u praporce, popjevava, jekti i zavija.
Zabavlja djecu i sluđeni narod.
Prodaje suvenire i šećernu vunu.
Primakne se ponekoj damici pod slamnim šeširom i otpjeva kanconu.
Prihvati se i gusala, prevlači gudalom kao da kolje.
Ne zna mnogo o Italiji.
Pričom o dojilji, na dvoru, koja je zadajala nesrećne prinčeve Petroviće, zabavlja kafance.
Dojilja se zagledala u kršnog naočitog sina nekakvoga glavosijekovića.
Orgijala sa štapskim oficirima.
Gdje je stala, mlađe su nastavile.
Prodavale su čast i ljubav, ali prezime nijesu mogle.
Šćepan Ingannatore šenluči na trgu, prekiva i otkiva, mumla i poigrava.
Crkve, biljarde, dvorovi i spomenici sada su kulise za njegov igrokaz.
Cetinje
Kažu da će im začepljeni ponor doći glave.
Kažu, podaviće ih velje kiše kao sliepe štence.
Vele, niko da ih se sjeti.
Vele, posrali su u nas kao nikada niko.
Kažu, lijepo li je u ognju gorjeti.
Kažu, da je more bar malo bliže.
Vele, niko ništa ne rabota.
Vele, o jadu smo se zabavili.
I psuju i zvonik i krst i nebo.
Da nije ludoga Ingannatorea, presvisnuli bi od muke.
Sve ostalo je u istorijama, enciklopedijama i lažljivim kažama.
CC
Gledao sam šta radi Šćepan Ingannatore.
I razmišljao o dojiljinim sisama.
Slušao kako zvoni metež i kako jecaju cetinjska zvona.
Spustio se nasred pozornice.
Cirkusijada na glavnom gradskom trgu.
Manastir, Biljarda, Dvorac.
I mi kao krpene lutke.
Među crvotečnim kulisama.
Svaki mi odlazak naliči bjekstvu.
Gledam u oblačno nebo kao čuvarku.
