Heroj
Sve je svitkalo pod plavetnim nebom, pod ozarenim majskim suncem.
Skupocjeni bijeli šešir ukrašen plavom trakom.
Staklo velikih sunačnih naočara.
Njegovo maslinasto lice sa mladežom na desnom obrazu.
Potkresana bijela nausnica.
Bijelo odijelo, plava košulja, tanka crna kravata, ukrasni pošet zadjenut u lijevi džep sakoa.
Na desnom reveru bljesnula je pozlaćena medalja kao laserski sijev.
Srebrna kuka lakovanog štapa.
Bijele mekane mokasine.
Visok i tanan, lagano se ljuljao ka hotelu.
Samo su mu šake bile nezgrapne, čvornovate, gorštačke.
Lijevom je stezao orošenu crvenu ružu.
Vrata su se otvorila u laganom šumu.
Dočekala ga je nasmijana, sa dražesnim dekolteom, nastršenih bradavica.
Spustio je ružu na pult recepcije, dotakao obod šešira i odnjihao se gore, ka svojoj sobi.
Hor
Išli su za njom kao pilad za kvočkom.
Na njne znak su se posložili na pripremljenoj bini između dva jarbola.
Tanki i dugovrati sa ponekom bubuljicom.
Dječaci u bijelim košuljama, djevojčice u crvenim bluzama.
Gospođa horovođa je nervozno zatresla punđom, snažno je zamahnula i moglo je da počne.
Zagrmio je vojni orkestar urešen zlatnim gajtanima i bijelim rukavicama.
Onda su propijukali njihovi glasići.
Svi su poustajali, neki su oborili stolice na zastrtoj terasi ispod hotela.
HH
Zatelen situacijom i svečarskom groznicom, umalo ne prevrnuh šoljicu kafe.
Udrvenjen, posmatram hotelski balkon iznad bine na kojoj su se upinjali hvatajući visoke tonove.
Stajao je, visok i prav kao strijela.
Odložio je štap i šešir i okrenuo cijev revolvera ka plavom nebu.
Jednom u nebo, jednom u zastavu na jarbolu i treći put u sopstveno čelo.
Muzika je splasnula i stala.
Horovođa se oglasila kao gugutka.
Jednog dječaka je okrznulo rikošetirano revolversko zrno.
Malo krvi i mnogo panike dok vjetar nadima svečarske zastave na jarbolima.
Na balkončiću bubri barica staračke krvi.
Oči mu ugašene i mrtve kao ubrane kupine.
U metežu mi liče na cirkusante.
