Mekani jastučić ženskog međunožja zove se pičište. On nam čuva jajca da se ne prospu u naletu.
Objašnjava zajapurenim regrutima na terenskoj vježbi.
Priča im o ženi brkatog poručnika uz zajedljiv kikot.
Miriše humus prekopanih rovova. Na suncu se uvijaju gliste.
I bombe su kao jajca, kaže.
Pridiže uvoštenu šapku i briše znoj prljavim dlanom.
Cijelu platu ostavlja Lutki, gojnoj novosadskoj frajli.
Iz bakalnice iznosi salamu i bocu stomaklije.
Salutiraju mu pivopije i djeca.
Dobaulja do garsonjere, ne pali svjetla, raskopčava opasač i padana kauč.
Sa žiškom među oglodanim prstima propada u jama u sna.
Žena ga oturila i odvela dijete.
Mrzi njeno bijelo pjegavo lice i riđastu umršenu kosu.
Dječak se liječi u nekoj ljubljanskoj bolnici.
Kapetan nazdravlja smrti rasut nad upljuvanim stolnjakom.
Posustaje mu muškost, sve više grize, sve manje ljubi.
U Avliji, kod lutke, otrcane oficirske kurtizane.
Koliba
Nekada je tu neko danovao. I snivao pod čađavim krovim.
U crnom kotlu diže se varenika, čuje se tarakanje karlica i čabrova, bućkanje burila i kablića, pucketanja varnice i razgor vatre.
Pisak djetinji ustravljen snom i iskašljavanje mrkog duvandžije.
Nekada se uvijala daska pod ženom i žena je nekada jektala pod paripom.
Nakašlje se puh, rovari sipac.
Pauci raspinju pletivo, hvataju nešto sunca i neba, poneku zalutalu zujku.
Izumro je temeljnik i domaćin, nadošli grozdovi mraka i odjeka.
Vene na suncu, bubri na kiši, tihuje ili ječi pod strašnim tovarom snijega.
KK
Pustio je sunce u kolibu, razigrao prašinu, strgao zavjese paučine. Istresao mrtve muve i pritrpao memljivo pepelište.
Nagluv, sa mrenom na oku, okačio je šapku o čiviju.
Razburukao slamaricu i strovalio se na gvozdeni krevet.
Otpijao i bezubo vavolio, tako je danovao.
Noćima je u klobuku gasa pod prigušenim fenjerom balavio Lutkinu sliku.
Svađao je slučajne prolaznike.
Nudio ih rakijom.
Ćućorio o Maršalu i šušketao o novosadskim kučkicama.
Grgutao o pičištu i terevenkama.
Siktao na bivšu i njeno kopile.
Kapetan nudi otrovanom rakijom.
Od nje se pada u postelju kao u rov, kao u zemlju, među gliste.
Danima je glava pod tuđim suknjama u bunilu i nesvjestici.
Gucnuo sam iz prljave čaške.
Držao sam kaplju otrova pod jezikom.
Gledao je dugo za mnom, ushićen kao lovac prije plotuna.
