Neke večeri treba nadživjeti
Nekim večerima treba isisati utrobu kao kad jedu u srednjovjekovnim filmovima
Krvavo, žilavo
Divljački
Treba ubiti večeri i žvakati im kosti
Onda ispljunuti
Treba sumanuto plakati do ivice razuma i onkraj slobode
koja nastane kada shvatiš da od tebe nije ostalo ništa
Pa ti se ništa ne može ni uzeti
Treba pustiti da te verbalno premlate tako da te boli tijelo do neizdržljivosti
Treba biti slab toliko da moliš za dušu onih koji te bez duše smlavljuju
Treba vrištati i moliti Boga da te uzme i prezirati pod na koji si tako strmoglavo pao
Treba pustiti da te na tuđem kauču grli stranac i toplinom tijela zavidava ti vjeru
Treba ti saveznik koji će na poziv doći po tebe u drugi grad, a da ne pita ništa
Treba ti budala koju toliko boli kurac da kroz prozor odlazi iz ludila da te podsjeti da ovo nije prvi rat koji ćeš preživjeti
Treba ostati kada je potpuno suludo da ostaneš i razvesti se od ideje da možeš sam i da će netko stati uz tebe
Treba umrijeti toliko snažno da nakon toga nemaš što drugo nego da kažeš:
Ma tko vam jebe mater
Odeš
I nastaviš disati
Jer te netko ipak voli i jer netko baš u tebi
U ničemu i svemu
Vidi nekakav prokleti život
Uči te naći jebeni smisao
Bojana Guberac
