Ni na kakve heroje ne mislim, već pre na
One jače i bolje od mene,
Koji ne čekaju ni znaka, ni trena
Duž puteva u dane maglene.
Koji su navikli, kao ja na prasak,
Svakim nervom i mišićem svojim,
Koji nisu fitilj za dinamit,
No vatra što uz fitilj puzi, dim.
Sred drveća, zveri i ljudi.
Na zemlji, na putu prema nebu
Ne treba niko da me vodi
Sve što znam, znam po sebi.
S mladenačkim žarom, kao nožem,
Počeh da merim život i ljude:
Preteže onaj sa tvrdim čelikom –
Potegni nož! Dokaži! Pa šta bude!
Nikakve proroke, vođe koji sude,
Ni sledbenike boga vatre, ne,
Ja tražim one prave ljude
Koji su jači i bolji od mene!
Varlam Tihonovič Šalamov (1907-1982)
(Preveo Dejan Mihailović)
