Kad se Aristotel (384—322) rodio, Platon je već imao 43 godine i bio vrlo poznat kao filozof. U svojoj sedamnaestoj godini Aristotel je došao u Platonovu Akademiju u Atenu, gdje je proveo 20 godina.
Poslije Platonove smrti, Aristotel je otišao vladaru Hermiji u Malu Aziju, jer je on bio prijatelj Akademije, i kod njega ostao 3 godine (347—344). Kad su Perzijanci na prevaru ubili Hermiju, Aristotel je tada otišao u Mitilenu (na Lezbu), a 342. dobio poziv od Filipa Makedonskog da odgaja njegovog sina Aleksandra.
Aristotel je došao na makedonski dvor, koji mu nije bio stran, jer je njegov otac Nikomah bio liječnik kralja Aminte, Filipovog oca. Aleksandar je bio u petnaestoj godini, kad ga je Aristotel počeo učiti. Aristotel je mislio, da će moći izvršiti utjecaj na makedonskom dvoru, kao što je to nekad htio Platon na Siciliji. Ali, okrutni vladari, koji su raspolagali vojničkom silom, nisu bili oplemenjeni filozofijom.
U to doba hegemoniju nad grčkim svijetom nije više mogla održavati ni Atena ni Sparta. Nju je preuzela Makedonija, koja se naglo razvijala. Grčki polis je bio već preživio svoju ulogu, i politički život je opadao. Demokratske snage ipak su htjele očuvati svoju samostalnost, i suprostavljale su se makedonskim osvajanjima. Čuveni govornik Demosten (384—322) pokušao je spasiti razbijeni polis, okupiti građane i ohrabriti ih za ustrajne borbe. Atenjani su njegove zasluge znali cijeniti i odlikovali ga 340. god. zlatnim vijencem. Makedonska stranka uz koju su pristajali robovlasnici postajala je sve utjecajnija, a njene interese u Ateni branio je i zastupao govornik Eshin (rođ. oko 389), koga je potkupio Filip Makedonski.
Makedonska osjavanja izmijenila su sliku grčkog društveno-političkog zbivanja. Otpor je pokušala organizirati Atena s Tebom, ali u bici kod Heroneje 338. god. stari grčki svijet i polis, bili su poraženi, a Makedonija je postala prva sila. Sam Aleksandar je ostavio privremeno svog učitelja, da bi učestvovao u heronejskoj bitci, dok je na atenskoj strani u borbi sudjelovao i veliki govornik Demosten.
Politička neslaganja između učitelja i učenika bila su velika.
Aristotelov ideal države bio je grčki polis — mala harmonična cjelina, a ne velike države Orijenta. Kad je Aleksandar pošao na osvajanja u Aziju, Aristotel se vratio u Atenu, gdje je osnovao svoju filozofsku školu (Likej) god. 335. Od tada je živio još 13 godina, i sve što je filozofiji dao, to je učinio u tom razdoblju.
Kad je umro Aleksandar Makedonski god. 323, makedonska stranka je bila nerado gledana i proganjana u osvojenim grčkim krajevima, pa je i sam Aristotel, budući da je bio na makedonskom dvoru, pobjegao iz Atene, ≫kako se Atenjani po drugi put ne bi ogriješili o filozofiju≪. Otišao je u Halkis na Eubeji, gdje je slijedeće godine i umro.
2. PODJELA FILOZOFSKOG SISTEMA
I ARISTOTELOVI SPISI
Aristotel je bio poučen dvostrukim primjerom — svoga učitelja i svojim, da s filozofijom ne može mnogo postići na izmjeni društva, jer oni, koji imaju vlast, ne žele primati filozofske misli, zbog čega sav trud oko reforme društva pomoću filozofije ostaje uzaludan. To je utjecalo na Aristotela, da se povukao iz aktivnog političkog života i bavio se isključivo filozofijom.
On je u svojoj školi okupio veliki broj učenika i organizirao svestrani istraživački i naučni rad. Koliko je njegova škola bila ugledna i utjecajna, vidi se i po tome, što nije držao samo predavanja za učenike, koji su imali potrebno predznanje za studij, nego i za širu javnost, koja je također htjela znati rezultate istraživanja i rada Aristotela i njegove škole.
Da bi svima udovoljio, Aristotel je do podne držao predavanja za učenike (ezoterična predavanja), a poslije podne popularna predavanja za velik broj slušača (egzoterična predavanja).
Već je u Platonovoj školi postojala podjela filozofije i filozofskih problema na: etiku, fiziku i logiku. I sam Aristotel priznaje opravdanost takve podjele (Topika I. 14), no on svoj filozofski sistem razdjeljuje po drugom principu. On u Met. VI. 1. kaže da je svaka duhovna djelatnost ili praktična ili poetična ili teoretska, i na ta tri područja dijeli i svoj filozofski sistem. U teoretski dio filozofije dolaze: fizika, matematika i metafizika, koju zove i ≫prva filozofija≪. U praktičnu filozofiju spadaju etika, ekonomika i politika. U poetičnu (oblikovnu — estetika) dolazi tehničko i umjetničko oblikovanje, od čega je Aristotel opširno izveo samo teoriju pjesništva — (≫Poetika≪). Ta raspodjela se može još naći kod Aristotela u njegovoj Topici (VI. 6) i kasnije kod Diogena Laerta V.
Iz te raspodjele se vidi, da u sistem filozofije Aristotel nije ubrojio svoju logiku, ni logičke spise ( Ο^γαιον), a to nije slučajno, jer, da bi se netko bavio filozofijom, mora najprije poznavati logiku. Stoga Aristotel u Met. IV. 3. govori, da se najprije mora logika dobro proučiti, a nikako početi filozofijom, pa tek onda učiti logiku.
Za vrijeme svog prvog boravka u Ateni, Aristotel je kao Platonov učenik pisao za javnost svoje dijaloge (izgubljeni su) u kojima se uglavnom držao Platonovog učenja. Diog. Laert. V. nabraja 20 Aristotelovih dijaloga (na pr. o pravednosti, o pjesnicima, o filozofiji, gozba i đr,), koji ponekad imaju ista imena kao i Platonovi dijalozi (na pr. Sofist, Meneksen). Međutim, u tim dijalozima, on nije svoje učenje iznosio preko Sokrata — kao Platon, nego je za svoje misli sam uzimao ulogu govornika, i opširno ih izvodio.
Svi ti spisi namijenjeni široj javnosti (egzoterični) izgubljeni su, a sačuvali su se spisi namijenjeni učenicima koji su te spise stavili iza spisa fizike (τα μετά τά φυσικά). Odatle je došao naziv metafizika, koji je označavao ne samo redoslijed spisa, nego i redoslijed proučavanja.
Spisi metafizike obraduju najopćenitije principe, koji su osnova sveg pojedinačnog, što opet ne znači da se u njima ne govori o pitanjima koja također obrađuje i fizika.
U spise za fiziku, proučavanje prirode i psihologije dolaze:
Fizika (8 knj.) — uvod, o prirodi, prostoru, vremenu kretanju
O nebu (4 knj.)
O postojanju i propadanju (2 knj.) — o 4 elementa i njihovom postojanju
Meteorologija (4 knj.) — o planetarna, kometama, meteorima Istraživanja o životinjama (10 knj.) — usporedna anatomija i fiziologija životinjskih vrsta.
Anatomija sa slikama (izgubljena)
O dijelovima životinja (4 knj.)
O rađanju životinja (1 knj.)
Psihologija:
O duši (3 knj.) — biljna, životinjska i ljudska duša. Na tu knjigu se nadovezuje niz rasprava o osjetilnoj percepciji, sjećanju, životu i smrti, i dr. poznata pod naslovom:
Parva naturalia
U spise za etiku, politiku, poetiku i retoriku dolaze:
Nikomahova etika (10 knj.) — (ime po sinu Aristotelovom — Nikomahu) — o kreposti, slobodi volje, pravednosti i dr.
Eudemova etika — (7 knj.) je prerada Nikomahove. To je izvršio Aristotelov učenik Eudem s Roda.
Velika etika — (Magna Moralia, 2 knj.) je izvadak iz prve dvije. Sastavio nepoznati peripatetičar.
Politika (8 knj.) — učenje o državi, teorije države, državni ustavi, odnos prema Platonovoj državi.
Politeja — sadžavala 158 ustava grčkih država kao i stranih, na primjer Rima i Kartagine. Osim Ustava atinskog koji je pronađen 1890. na egipatskom papirusu, sve ostalo je izgubljeno.
Poetika — o pjesništvu i njegovim vrstama, problem katarze – očišćenja. Druga knjiga koja je naročito obrađivala problem katarze – izgubljena je.
Retorika (3 knj.) — o govorništvu i njegovim vrstama
Branko Bošnjak
Nastaviće se
