Ćasa
Bivalo je u njoj i sitnih para.
I stranih kovanica.
Na primjer: holandski guldeni ili poljske zlote.
Pa poneki ćoravi dinar, još iz onih vremena.
Pa plutani zapušač i bogaljasta štipaljka.
Pa mesingano dugmence i plastična kašičica.
Pa značka sa petokrakom i gipsana balerina.
Pa kutija sa tri šibice i četvrom nagorelom.
Pa ono od onoga, kako li se zvaše,ali je trebalo, i okrajak šterike.
Pa prevezana lastika, otvarač za pivo i savijeni čep.
Pa zakačaljka za zavjesu i svatovska grančica.
Pa izrezan recept iz novina, kockice za ne ljuti se čovječe.
Pa očkvrnuti staklenac, loptica-skočica, patrona za naliv-pero.
Pa bogodavni negro-bombon, skamenjena karamela i smotuljak žice.
Pa čačkalica da se nešto iščačka i spajalica i rajsnedla na koju se nabode ko prebira.
Pa sličica kao za ličnu kartu i licna za osigurače.
Pa ceduljica na kojoj piše: zvati Miru u pet i petnaest i privezak-uspomena iz Makarske.
Pa jednonogi rimski soldat, stara hemijska bez opruge i gornjeg dijela, dupla igla.
Pa parčence đačke gumice i kesica naftalina, kuglice za kuglager.
Pa iverak tisovog drveta, sparušeni čen bijelog luka, ukosnica.
Pa krstić o crvenom koncu i ključ od batalne brave.
Pa mliječni zub- sekutić.
Ima i zrno pasulja.
I ima još i još.
A ona majušna, malecka.
A stao cijeli veliki život.
Dok ga čovjekoliki nijesu uzeli, izručili, polomili ćasu.
*******
Dođe do birtije, namoli se, procijeni, uđe.
Obiđe astale, malo zadrma ćasom.
Niko mu ništa ne pruža.
Onaj zvekan zveknuo nogom, prosuo mu ćasu.
–Evo da ti je napunim—izguzičio, uhvatio se za tur.
Pa odvalio smrdljivi plotun.
Onaj ostavio prosute novčiće i ćasu.
Zahvalio, izašao, zaplakao.
Ostao smrad i arlak…
Boris Jovanović
Iz knjige Bog u birtiji
Izdavač Zenit Novi Sad
