Art

Bog u birtiji – Čudo

Foto: Alistair Macrobert

Čudo

Sve su raščudili što su mogli.

Pa su se svemu načudili kad su ubili čuda.

A to čemu se čovjekoliki čude i nijesu čuda.

Kako da se čude čudima kad u čuda ne vjeruju…

Današnje čuđenje i nije čuđenje.

To je zabezeknutost.

Zabezeknuti nijesu začuđeni.

To su prazne bečaline.

Od bečalina, nema vajde.

Ima samo otčuđenja.

*******

Zvao se Neđo Madagaskar.

Kažu da je na kraju varoši, u blizini pilane, tik do gradske kapije, imao pravu-pravcatu fabriku čuda.

Pilana je u ono vrijeme radila u tri smjene.

Fabrika čuda Neđa Madagaskara, za divno čudo- u četiri.

Kako-niko nije znao.

Kažu da je ponekad dolazio u birtiju.

I ostajao po cijeli dan.

A fabriku čuda je nosio sa sobom.

Čulo se iz njega okretanje čudnog mehanizma.

Tiho, prituljeno, čudnovato.

Kao da tikataka džepni sat.

Opuštale se opružice trajanja.

Kad ga je u birtiji onoga maja zbog žene radodajke ubio mesarski pomoćnik raspolutivši ga satarom kao janjca, čuda su stala.

Stalo je i čuđenje.

Stala je i gradska pilana pored varoš-kapije.

Stala je i kapija.

Pa je stala i varoš.

–Jebem ti onog čudaka—i danas ga pomene stari otčuđenik kad prezupči.

Da je živ…bilo bi nam života…

Boris Jovanović

Iz knjige Bog u birtiji

Ostavite komentar:

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.