Ispod satare porno-kulture nije utekao Eros.
Čovjekoliki su ga mesarski iskasapili, nabili ga silikonima, navukli mu kurvarske haltere i prljave midere i gurnuli ga u jebarnik.
Seratori se dave u smrdljivim okeanima gologuzja.
Na njihovim svetkovinama zaviruje se u mesnata međunožja, drusnost im je najdalju horizont.
Biba se pihtijasto mesište na pučini zlodušja.
Pogled na dopizdak im je vidikovac, osvitak i suton.
Sa dlakom ili bez.
Svejedno.
*******
U pustoj birtiji se sjećam:
Ispod zimovnika Svetog Petra na namreškanoj skadarskoj vodi, ljuljnuo se čun.
Sjedim za stesanim hrastovim stolom i prepuštam se vinu.
I snoviđenjima.
Slutim joj vrške pod košuljom u nabubrelom sumračju.
Upijam melodiju medenog glasa zapljusnut golotinjom ženinog koljena.
Ozaren svicima postiđene želje osluškujem miomiris ženstvenosti, žuborak strasti.
Bubri mirišljva noć osvećena njezinom ljepotom, oštrica čežnje na grlu.
Pa onda govorim:
Vetrić dunu.
Čun se ljuljnu.
Ode sanak pusti…
A ona, pretvori se u nešto…
U praznoj birtiji…
Boris Jovanović
Iz knjige Bog u birtiji – izdavač Zenit, Novi Sad
