Čitateljka je u knjizi poznatog autora Sa kraja osamdesetih godina dvadesetog vekaZapisala (pomalo ljutito)Kome se ne sviđa ovaj pisac (knjiga)Ne razume je Neko ko poznaje nju Ili njen rukopisMožda bivši dečko Ljubavnik Odgovorio joj je na istoj strani Ma jebi se kučkoMožda te učinim besmrtnim u literaturi Navodeći njeno ime […]
Art
MAKSIMATURE (4)
U spomen Daniilu Harmsu 21. anđelić mi nosi nožić harfa trune umotana hrđom možda izrežem svijet popola i koštice bacim miševima a možda odem spavati laku noć 22. koliko je zasad poznato zemlje ima jedino na zemlji gdje onda bog uzgaja svoj gnjev opet mi je netko ukrao ogrjev jebo […]
Maksimature (3)
15. smiješ biti zao ali ne smiješ da štucaš ako ti se prohtje smiješ i da pucaš ili pak da neprestano tucaš tako je pisalo ne pitaj gdje nikoga niotkuda nikad ne znaš tko štucajući može naići 16. upita gospodar roba ta čemu ozbiljnost kad ti je ionako u grobu […]
I svanuće opet
I svanuće opet i opet i opet i opet i opet i opet i opet Dok ne svane. Marko Jovanović
Maksimature (2)
8. djecu treba trovati polako ali ustrajno voz dolazi gnječeći nečije noge ona se jutros bacila s prozora serž je izgubio novine u koje će kasnije jedna mlada majka umotati dijete i baciti ga niz rijeku nimfomanki je otpala potpetica popu se okrenuo križ a sunce i dalje sja visoko […]
Maksimature (1)
U spomen Daniilu Harmsu 0. ovo više nema nikakvog smisla jer sve je već rečeno i sada se radi o falsifikatima ali i ljudi su falsifikati osjećaji također i vozovi falsificiraju onaj prvi odlazak no ja svejedno i dalje čekam ja sam prigušivač onaj koji još uvijek nije kip pa […]
Ćamil Sijarić – Udes je tvoj što si pao
Udes je tvoj što si paoS visoke, s najviše vlasti.Udes je tvoj još gori što nisiIzmjerio visinuI znaoDa se odozgo može pasti. Nas što se tiče – mi tvoj padSmatramo običnim činom.Nismo znali da veliki moguDa plaču za izgubljenom veličinom. Nas što se tiče – mi smo znaliDa si ti […]
Šuma, plug, jagorčevina
osećam duše ženskih predakakoje su nastradale od muške ruke zakačile se za menekad sam krenula u Beogradi neće ni one kući govore mi: seci ih kao pihtije! pogledom ili kuhinjskim nožem?možda perorezom koji nosim u džepu? hoću, samo ne ovognaročito ovog!, naređuju od svega što sam na svetu mogla bitibila […]
Kad bih mogao mreti
Kad bih mogao mreti Pod sjajem zvezda Noćnog hladnog neba. Kad bih mogao mreti Kraj zelenila voda brzih U svitanju novog dana. Kad bih mogao mreti Kao čovek zdrav i jak A ne kao slab i mlak. Kad bih mogao mreti Uz povetarac noćni I šuštanje lišća. Kad bih mogao […]
Allegro
Budiš me očima koje zatvaraju nebo 1. Možda imamo jednu jedinu sličnost što nas razdvaja a to je ime cveta koji volimo Jutro i divne Oči koje su umrle u svojoj nesavršenosti 2. Kada bih ponovo ušao u tu šumu spasa verujem da bih se prisetio svog pogubljenja tu gde […]