Emir Kusturica
Smrt je neprovjerena glasina
Novosti, Beograd, 2011.
Impresije
Knjiga uznebesana i osijana Emirovim imenom i njegovom slavnom filmskom poetikom osuđena je na pretpostavljeni uspjeh. Ona se ushitno i uživalački čita još u njegovim ranim filmovima. Ono što smo iščitavali u njegovim filmovima sada žudno razgledamo u albumu njegove raskošne knjige.
Kusturica ukršta čistu poeziju tako običnog i tako mitskog života i visokodometno intelektualno promišljanje naše stvarnosti, potresnosti i podviga pretrajavanja.
Erupcija i vatromet njegove poetike i jedinstvenog intelektualnog napona skrivaju eventualne stilsko-kompozicijske falinke ovog djela.
Opet smo, dakle, dobili ono što nam treba, ono što nam znači, ono po čemu smo značajni!
Da se ne zaboravi: maestro Vojo Stanić svojom običnom magijom najubjedljivije otvara prozor Kusturičinog čarobnog svijeta.
Citati
-Kad iz bosanskog tronošca izvadiš jednu nogu, ode sve u pizdu materinu.
-U Sarajevu su ljudi hodali savijeni u leđima zbog toga što je bilo prevruće ili jako hladno.
-Moj Murat je dobričina od čovjeka, on se predaje porocima da bi se odmorio od svoje dobrote.
-Smrt vam je, djeco, k’o košulja, uvijek stoji blizu čovjeka.
-Ti si haustorsko dijete, nijesi avlijaner.
-U Sarajevu su govorili za nas, kada su htjeli da nas uvrijede, u njemu se bori Hercegovac i čovjek.
-Ženska ljepota je najbliža tačka između ljudskog roda i vječnosti-
-Pivo je Čehe svakodnevno omamljivalo, taman toliko da pod blagom anestezijom izdrže sovjetsku okupaciju.
-Nismo izgradili mit običnog ljudskog dana.
-Amarkord je za moje filmove značio ono što je za svemir veliki prasak.
-Islam, katolicizam, pravoslavlje, čije su ljubavi, kako je pisao Andrić, bile tako daleko, a mržnje tako blizu.
-Andriću su srušili bistu, a šta će tek meni živom uraditi ako ne budem uskladio svoju tintaru sa glavama i idejama muslimanskih tutumraka?
-Postaneš ona ulična svjetiljka za koju nisi siguran kako uopšte daje ikakvo svjetlo.
-Tamo je, na banderama, ostala da visi moja tuga kao škiljava svjetlost.
-Otišao je moj filmski otac Frederiko Felini. Taj događaj je za mene bio značajniji nego pad Berlinskog zida za zapadnu civilizaciju.
-Felinijeva smrt je učinila da mi, sljedbenici njegove estetike, postanemo siročad, na kraju dvadesetog vijeka.
-Kako se navići na život u vremenu gdje su Lijepo, Dobro i Uzvišeno pretjerana kategorija, antikvarna vrijednost?
-Titov odlazak nije bio putovanje u istoriju. On je samo položen u tuđe dvorište, jer je i život proveo na tuđem imanju.
-Moral je ono što se mora! Nemoralno je ono što se ne mora!
-Novo vrijeme nauke stvorilo je novog čovjeka-haj- tek pagana.
-Gavrilo Princip nije ubio prestolonasljednika u Beču, nego na Miljacki.
-Pomiren sa smrću govori od srca.
-Gmizali smo kao dalmatinski gušteri.
-Ja sam uvijek mislio da su Senkine oči tako velike zato što je mnogo plakala.
2 Komentara