Nismo sigurni šta on jeste po vlastodržačkoj nomenklaturi, ali smo sigurni da nije desna Gospodareva ruka. Čini nam se da je, istina ponekad, lijeva Gospodareva ruka, pa mu je, stoga, mjesto u režimskoj garnituri nekako poskrajnuto, odnosno – lijevo.
Što i nije tako loše kada je u pitanju njegova politička sudbina i moralni kredibilitet, ali je svakako loše kada je u pitanju sudbina građanske Gore, odnosno njezin ugled.
On je, dakle, lijeva prva figura na jednoobraznoj šahovskoj tabli na kojoj su gotovo sve figure iste boje. Jedini ishod ove dosadne i tužne šahovske partije biće, jednoga dana u dalekoj budućnosti, bitka unutar istog šahovskog tima u kojoj pješaci, iliti pioni, imaju veću šansu od poskrajnutog – lijevog kralja.
Filip prvi Prepodobni nekada je djelio pravdu. Tada je njegova vaga za tačno mjerenje očigledno bila baždarena u DPS kabinetima.
Zatim je bio i prvi policajac i umio je da zamahne pendrekom, ali nekako milosrdno, bez krvožednosti. Što će reći da je udarao sa anestezijom po svijesti sterilisane građanske poluelite.
Filip Prvi je odavno prvi čovjek države i ta konstatacija navodi na suze i smijeh. Dakle, njegova uzvišena funkcija opasno sliči nevještom vicu-urliku beznađa.
Filip Prvi uz čaj od nane veoma vješto ćakula sa samim sobom oponašajući bezbrižnu englesku kraljicu. Pokatkad se, veoma servilno, ljutne i zamahne desnicom u kojoj nema ni sablje ni pendreka, ni suštine. To kampanjsko mlataranje rukom jedan je od simbola njegove vladavine bez vlasti.
Filip Prvi Prepodobni je drugo lice vlasti. Da li je to lice maska ili je ta maska odista lice? Još jedan rebus u enigmi nepobjedivih.
Jednom sam, na jednom tužnom mjestu, bio u neposrednoj blizini Predsjednika. Imao sam, dakle, čast i privilegiju da se neometano upiljim u njegovo lice.
To lice je u obezljuđenom vremenu zračilo običnom ljudskošću. To nije bilo lice moćnika, niti lice mržnje.
Filip Prvi Prepodobni je iluzija čovječnosti.
Malo li je?
Za nas utopiste.
Post scriptum
Čestitam Ti pobjedu koja nije Tvoja.
Ili- srećan poraz!
