Bilo je očito da se Nijemci kreću prema Mratinju. Štab bataljona je održao kratak sastanak. Ako Nijemci idu prema Mratinju, zatvoriće prolaz. Iznad Mratinja je greben koji dominira mostom. Samo nekoliko puškomitralljeza postavljenih na vrhu grebena bilo bi dovoljno da onemoguće prolaz naših jedinica. A most je morao ostati slobodan. Uhvaćeni četnik je izjavio da se Nijemci kreću vrlo oprezno. Stoga smo povjerovali da ćemo, ako ubrzamo kretanje, izići na Previju prije njih. Odluka je da se odmah krene.
Jovo, komandant batalljona, objasnio je situaciju i saopštio da se mora krenuti. Borci nisu odgovarali, ali je malo koji ostajao. Meso je, skoro sirovo, izvađeno iz kazana i podijeljeno. Borci su nevoljno uzimali komade koje im je kuvar dijelio, lijeno se svrstavajući u kolonu.
Bataljon lagano kreće. Iznad nas, prema padinama kamenitih planina, objesila se strma, krivudava staza. Da li ovo uopšte liči na pokret, na marš? Borac napravi dva koraka, pa zastane i nasloni se na pušku. Poneki, iako je tek krenuo, sjeda da odahne. Kurir odlazi preko Pive da odnese izveštaj štabu brigade. Obavještavamo ih o izjavi koju smo dobili od četnika i o našoj odluci da usiljenim maršem krenemo prema Brljevu.
Prolazimo naprijed uz kolonu koja je zastala. Mnogi su, iskoristivši ovaj zastoj od svega nekoliko minuta, položili glave na torbe i odmah zaspali. Posmatram lica boraca. Blijeda su i ispijena. »Drugovi«, govorim skoro šapatom, »ustajte«… moramo žuriti«. Ljudi pokušavaju da ustanu, ali ih san opet povuče na kamen na kojem su počivali. »Drugovi«, viče komandant prodornim glasom, »pokret. .. Nema spavanja, neprijatelj nam je nad glavom«. Kod zadnjih riječi trgli su se i oni koje je san jače pritiskivao.
Uz krajnje napore štab bataljona (Javo, Šego, Šefik i ја) izbija na čelo kolone. Tamo zatičemo komandira 3. čete kako se objašnjava s jednom grupom boraca koji su posijedali. »Kako je, Mladene«, pita Medić komandira. »Slabo«, odgovara mrzovoljno Batar, »noge prosto neće«. »Ali moraju«, kažem ja. »Znam«, veli Milan. »To i ja objašnjavam ovoj mojoj vojisci, ali oni kao da ne čuju šta im govorim«. »Onda treba da im neko posluži za primjer«, kaže Šego. Šego je to rekao spontano, misleći na njega kao komandira, ali nije (imao namjere da mu prebacuje, jer svi mi dobro znamo na kakve je poduhvate on spreman. »Ne brini, druže Šego, ipak ćemo oni kako treba sresti neprijatelja. Nismo se ni dosada nikad obrukali. Ljudi će se preporoditi kad zapuca«, odgovara mjesto komandira zamjenik komesara čete.
Komandira 1. čete, sa desetak boraca, upućujemo kao prethodnicu na Previju. U stvari, svi smo mi prethodnica. I iz 3. čete kreće za nama desetak boraca.
Najzad se formirala mala kolona koja mili prema grebenu. Ostali sjede, ili se lagano kreću oslanjajući se na puške. Koloni se priključuju i dijelovi 2. čete. Zamjenik komandanta bataljona, koji je ostao da pokrene pospane borce, sitiže sa jednom manjom grupom. Komandant naređuje da teški mitraljez iziđe na čelo kolone. Prethodnica sa puškomitraljezom i bombašima izišla je na greben. Neprijatelj se ne primećuje. Od grebena se proteže Košara, pokrivena gustom šumom. Put je već bolji. Grupice boraca primiču se grebenu. Na ravnom putu sačekujemo one koji pristižu. Komandant bataljona broji: jedan komandir čete, dva komesara, dva pomoćnika komesara, vodnici, nekoliko desetara, borci. Sa štabom bataljona ima nas svega 41. Znači od 160 ljudi uspjelo je da na greben iziđe samo jedna četvrtina.
Uskoro prednji djelovi izbijaju na ivicu šume. Sve je tiho. Između debelih bukovih stabala naziremo prve kolibe. To je katun Javorak. Vrata na kolibama su otvorena, ali se ne vidi živa duša. Naselje izgleda prazno. Stigli smo na ivicu katuna. Za trenutak zastajemo. Komandant bataljona osmatra i na kosi iznad Brljeva otkriva kolonu u pokretu. Proplanak na kosi je dosta uzak i primećuje se samo kako promiču djelove kolone prema nama. Na jednom ćuviku, neposredno iznad staze kojom se kreće kolona, vidi se grupica ljudi, najvjerovatnije osmatra u našem pravcu. Nijemci, očito, idu prema katunu, treba preduzeti nešto.
Komandant bataljona poziva komandira 1. čete i daje mu zadatak da pođe putem koji od katuna vodi prema Brljevu. Komandir uzima dvadesetak boraca i brzo zamiče iza katuna. Stazom iza nas čuje se topot. Stiže teški mitraljez. Ispred katuna se nalazi nekoliko podzida naslonjenih na ivicu šume, a od njih pa do prvih koliba protežu se krompirišta u širini od oko tridesetak metara. Kolibe su rasute na golom prostoru okruženom sa svih strana gustom šumom. Prema zapadu vodi jedan proplanak. Na toj čistini odvaja se od katuna jedna staza koja vodi uz planinu. Malo južnije put se odvaja za sela Stimo i Brljevo. Iznad katuna, izvili se visovi planine Bioč, sve sam sivi kamen.
Komandir 1. čete sa prethodnicom već je zašao u šumu. Osluškujemo. Sve je tiho. Prosto je nevjerovatno kako su utonule one kolone koje neprekidno mile iznad Brljeva. Možda su i Nijemci zastali — nastupaju oprezno. Uskoro utvrđujemo da je ova pretpostavka tačna. I orni su se kretali oprezno kroz šumu i »biskali« teren. Najzad su se oglasili.
U šumi južno od katuna odjeknu najprije nekoliko rafala. Zatim se začu eksplozija bombi. Prethodnice su se srele. U šumi već krklja. Jovo gleda oko »sebe, ostalo je još dvadesetak boraca sa teškim mitraljezom koji je skinut s konja. Vrijeme je dragocjeno, ne smije se oklijevati. Komandant izdaje naređenje da se borci rasporede u polukrug, iza podzida. Rasporedivši borce, Jovo pokazuje rukom prema jednoj čukici koja se sa zapada nadnijela nad katun i kaže mi skoro na uho: »Ja bih ondje postavio teški mitraljez«.
Sa mitraljezom trčimo ka koti 1473. Glavičica dominira katunom i prostorom južno od njega. Neprijateljska vatra bila je sve jača, zrna iz njemačkih »šaraca« već su počela da prelijeću preko naših glava. To znači da su naši potisnuti. Jedna grupa iznad katuna, kojoj kolibe ne zaklanjaju vidik, takođe počinje da dejstvuje. Prethodnica sa Stuparom na čelu, prebacuje se preko čistine iza koliba, do sjeverne strane katuna, gdje se nalazi »glavnina«.
Nijemce je ohrabrio prvi uspjeh i već nadiru ka prvim kolibama s juga, a mi još nismo stigli na kotu. Najzad, uz krajnji napor mitraljezac sa pomoćnicima iznosi oruđe na vrh. Nekoliko minuta kasnije mitraljez priređuje neprijatelju iznenađenje. Grupa Nijemaca, koja pokušava da se domogne jaružice ispod katuna, prikovana je za kamenjar. Grupa koja je prodrla među kolibe takođe zastaje.
Nijemci se prikupljaju na južnoj ivici katuna. Odjekuje njemačka komanda, i oveća grupa, jačine oko jedne čete, pojuri preko čistine, između koliba, prema sjevernoj ivici šume. Prethodnica našeg bataljona već se vratila u sastav »glavnine« koja je isto toliko jaka koliko i prethodnica. Naši otvaraju paklenu vatru. To je odgovor na urlikanje i rafale njemačkih vojnika. Vidimo Nijemce kako se, preskačući ograde, prikradaju kolibama. Drže se istočne strane katuna, jer ih sa našeg desnog krila tuče teški mitraljez. Već su na pedesetak metara od nas. Ima ih, vjerovatno, dva-tri puta više nego nas. Četrdeset boraca 1. bataljona zaleglo iza kamenja i bukava i tuče. Jedna grupa od dvadesetak Nijemaca pokušava da na juriš zauzme naše položaje, ali je prinuđena da se povuče.
Tokom borbe stigla je od Mratinja još jedna grupica boraca. Ima ih pet-šest. Grupa sada ima oko 45 ljudi, u koju su uračunati i štab bataljona i kuriri. »Drugovi«, odjekuje glas komandanta bataljona, »ostaje nam jedino juriš, bombe i — napred«. Kao odapeti sa kakve opruge, borci su sjurili u katun, prema prvim kolibama. »Za mnom! Naprijed!« odjekuje glas komandanta. Kod prvih koliba zapraštaše bombe. Nijemci su se već ušančili iza koliba i zidina u katunu. Naši borci neodoljivo jurišaju. Nijemci tuku sa iviice šume, štite svoje, ali ne mogu da ih zaštite. Kundacima se naši borci tuku s Nijemcima i ovi nadvladani uzmiču prema šumi. Naš teški mitraljez bije po njemačkoj zaštitnici koja se prilijepila uz ivicu šume, s južne streme katuna.
Nijemci su potisnuti iz katuna, ali su se učvrstili na ivici šume. Teški mitraljez sprečava neprijatelja da manevruje prema zapadu, da zaobiđe katun. Pucnjava je skoro prestala. Mi smo se takođe zalijepili iza ograda i zidova oko južnih koliba. Sada je između nas i Nijemaca čistina, tako da nam je lakše da kontrolišemo njihov pokret i onemogućimo njihove eventualne juriše.
Komandant leži iza zida jedne kolibe i proviruje. »Neće nas ostaviti na miru«, kaže. »Ocijenili su da nas je malo. Treba biti spreman«. Zadnje njegove riječi zaglušili su plotuni s južne ivice šume. Nijemci prelaze ponovo u napad. Ovoga puta juriša nekoliko stotina vojnika. Zaustavljamo ih bombama, ali već imamo nekoliko mrtvih i polako uzmičemo. Teški mitraljez stalno drži Nijemce prikovane na njihovom lijevom krilu, tako da mogu jurišati jedino sa centra. Njemački nalet je nezadrživ. Opet se naši borci iza zidova i ograda tuku kundacima sa njima. Dok se postepeno povlačimo između koliba, otpočinje da dejstvuje jedan puškomitraljez ispod šume na našoj strani. To je stigla nova grupa boraca, koja odmah ulazi u borbu. Djelovi bataljona prebacuju se do sjeverne ivice šume prihvatajući one koji se, uzmičući, bore sa Nijemcima prsa u prsa. Nijemci su ovladali jednim dijelom katuna, ali se ne usuđuju da idu do njegove sjeverne ivice. Boje se našeg protivnapada, jer je odstojanje od naših položaja do koliba veoma malo. Ubrzo i oni napuštaju kolibe i idu na »svoju« ivicu šume.
Sada je katun ničija zemlja. S jedne i s druge strane, sa dvije ivice šume, vire puščane i mitraljeske cijevi. A iza njih čekaju napregnuti pogledi. Ko će koga?
Stazom od Previje stalno pristižu male grupe boraca. Već nas ima oko 60. Neprijatelja procjenjujemo na oko jedan bataljon, a možda i više. Borce raspoređujemo duž zida, iza bukava, s obje strane puta kojim smo došli. Oko 14 časova smo stigli na Javorak, a sada je već 17 časova. Već tri sata neprekidno vodimo borbu.
Nešto poslije 17 časova pojavljuje se na putu od Previje manja kolona. U pomoć nam ide 4. bataljon. Sad se osjećamo daleko sigurnije. Ali naš komandant 4. bataljona nije mnogo obradovao — stigao je sa svega 25 boraca. Prišao je našem komandantu i rekao: »Ja vodim samo pola čete. Situaciju ne poznajem. Zato se stavljam pod tvoju komandu. Daj mi zadatak«. Dogovorili smo se da djelovi njegovog bataljona zauzmu položaj lijevo od puta, prema istoku.
Nijemci neprestano tulku glavicu iz minobacača i teških mitraljeza, ali bez naročitog uspjeha. Naši mitraljesci su se takoreći zazidali u kamenjar i tuku tačnom vatrom. Poslije kraćeg savjetovanja donosimo odluku za izvršenje protivnapada, jer ne smijemo dozvoliti da Nijemcima stignu pojačanja. U tom slučaju mogli bi nas preduhitriti. Komandant 4. bataljona slaže se sa nama.
Mitraljez na našem desnom kitilu ponovo je počeo da dejstvuje. Otuda javljaju da se kod Nijemaca, duž ivice šume, osjeća neko kretanje. Možda se i oni pripremaju za napad. Zato ne smijemo čekati. Počinjemo napad s jednom četom, u stvari sastavljenom od svih četa, jer su od Previje stalno pristizale nove grupe. Već smo okupili blizu dvije trećine bataljona. Pristižu i borci 4. bataljona. U trenutku kada je trebalo da četa krene, Nijemci počinju napad. Međutim, uspijevamo da ih potisnemo. Oko 18 časova odlučili smo da krenemo u napad.
Naši prodiru naprijed, kroz redove zbunjenog neprijatelja. Nijemci ne izdržaše pritisak pa se povukoše. U trku izbijamo na kose iznad Brljeva, ali je kontakt sa Nijemcima izgubljen. Neprijatelj se ne pojavljuje. Izgleda da su njegovi zadnji djelovi zamakli iza Suvodola. Jedno jače odjeljenje upućujemo prema Brljevu. Otuda obavještavaju da u kućama nema nikoga. Već se hvata i sumrak. Jednim vodom zatvaramo prolaz prema selu Budnju. Četvrti bataljon obezbjeđuje se od Vrbniče i Gornjih Flužina. U ovakvom rasporedu dočekali smo jutro 31. maja…
Na brljevskim položajima ostajemo do 2. juna, a zatim odlazimo na položaje kod sela Stimo. Nijemci se nalaze u selu Štabna. Ispod nas je poširoka visoravan, tako da su uslovi za osmatranje dobri. Vidimo neprijateljske vojnike kako se muvaju oko izvora u polju. Upućujemo im nekoliko rafala, našta oni odgovaraju snažnom vatrom. Izgleda da su iznenađeni našom pojavom ovde. Djelovi našeg bataljona protegli su se sve do Katinog Kuka. Desno od nas, prema Oštroj Glavi i Pamučnici, nalaze se bataljoni 10. hercegovačke brigade.
U toku noći jedna manja grupa izvršila je prepad na neprijatelja i zaplijenila 13 konja sa hranom. Nije bilo municije, a ona nam je bila itekako potrebna.
Ujutro, 3. juna, Nijemci, poslije snažne artiljerijske pripreme, otpočinju napad na naše položaje. Jedna granata udara u zid ispod »brede« i ona leti preko nas, kao da je bačena rukom. Komandant bataljona neprestano opominje: »Štedite municiju, čekajte ih na cijev«.
Ispod nas se pruža kosa, pokrivena šumom. Iz podnožja čujemo viku. Između stabala primjećujemo zelene siluete kako se prebacuju od drveta do drveta. Grupišu se na ivici šume za juriš. Vatru još ne otvaramo. Kad su se primakli, zasipamo ih bombama. I oni gađaju ručnim granatama, ali uza stranu ne mogu da dobace. Tuku nas i iz automatskih oružja — sve prašti oko nas. Ispred nas, na pedesetak metara, napravila se zavjesa od dima. Kad se zavjesa digla otvorili smo snažnu vatru. Nijemci se povlače u šumu, njihova artiljerija se takođe utišala, vjerovatno se boje da ne tuku po svojima.
Prvi napad je odbijen, ali smo skoro sigurni da će ponovo pokušati da zauzmu glavicu. Municije je sve manje. I bombe su na izmaku. Poslije pola časa ponovo napadaju. Ovoga puta njihova artiljerija tuče precizno. Pošto »bredu« naročito traže, stalno mijenjamo njen položaj. Jedna granata ranila je mitraljesca i pomoćnika, te ih zamjenjujemo. Za mitraljez imamo najviše municije te, pored ostalog, i zbog toga moramo ga posebno čuvati. Puškomitraljezi su ostali sa jednim ili dva okvira. Sa tom zalihom sačekujemo drugi napad, koji takođe odbijamo. Sada su se Nijemci umirili, vjerovatno su ocijenili da nas malim snagama ne mogu otjerati. Negdje predveče dobijamo 5—6 stotina metaka od 10. hercegovačke. Sa tom municijom odbijamo i treći napad. Ali zadnji, koji počinje jedan sat prije noći, nismo mogli da izdržimo. Bilo ih je mnogo, a mi nismo imali municije. Morali smo da uzmaknemo. Nijemci su ovladali glavicama Štima. U međuvremenu smo dobili naređenje da još iste večeri predamo položaje jednom bataljonu 4. crnogorske brigade, a mi da u toku noći 3/4. siđemo na Bitljevo. Ali kako ćemo predati položaj, kad smo ga izgubili?
Odstupili smo svega nekoliko stotina metara. Naši istureni djelovi skoro se dodiruju sa njemačkim lijevim krilom. Razmatramo novonastalu situaciju. Ako Nijemce pustimo da se učvrste, prekinuće se veza između naših jedinica, poremetiće se naš sistem odbrane. Komandant bataljona predlaže kao najcjeliishodnije da se izvrši napad i to odmah.
Borce smo morali buditi. Oprezno, skoro puzeći, prvi djelovi prikradaju se položaju. Uskoro se kroz noćnu tišinu zaori glas komandanta: »Naprijed, Krajišnici«. Prvi redovi bacili su bombe na neprijateljske položaje. Zaštektali su i naši i neprijateljski mitraljezi. Uraaa! odzvanja od litica ispod Volujaka. Čujemo kako se niz padinu roni kamenje, ispod nogu iznenađenih Nijemaca. Položaj je povraćen.
U toku noći položaj smo predali jednom bataljonu 4. crnogorske, a mi se vratili na Brljevo.
Jovan Božović
