Katarina Krasna radi kao pripravnica u Etnografskom muzeju.
Gricka olovku, stoji pred staklenim ormarom zagledana u pelerinu boje šljive.
Katarina Krasna svečeri voli da samuje, pije kompot od šljiva i gleda filmove sa konjanicima i kočijama.
Izjutra, dremovna i topla, istresa stolnjak kroz prozor, pravo na glavu stare astmatičarke i zagušena smijehom obuva cokulice žureći na posao.
Te noći uzela je pelerinu iz staklenog ormara.
Više je niko nikada nije vidio.
Pelerinu su našli raskriljenu na drvetu u parku.
O Katarini Krasnoj niko ni riječ.
Oko ponoći iz staklenog ormara pokatkad se čuju zatomljeni jecaji djevojke.
