Jednu riječ je Danil Harms zaboravio, jednostavno, nije mogao da se sjeti koja je to riječ, a činilo mu se toliko važno, toliko, kao da život njegov zavisi od te riječi.
Na M?
Na R?
Ipak na R.
Rekoh mu: Razum.
Harms reče: Poludjeću.
Rekoh: Radost.
On reče: Zaplakaću!
Rekoh: Ram.
On razbi sliku o pod.
Rekoh: Remen.
On otkači sjedlo i skoči na golog konja i odjaha nekud.
