Sommarlek, igrani, Švedska, 1951
REŽIJA: Ingmar Bergman
Mlada Marie je uspješna, ali emotivno pomalo hladna i distancirana primabalerina iz Stockholma, 28-godišnja djevojka koja u sklopu priprema za balet Labuđe jezero čeka probu kostima. Brine ju starenje, koje je u karijerama balerina i baletana izuzetno bitno, kao i to čime će se baviti kad jednog dana baletne papučice objesi o klin. Kad joj neočekivano stigne pošta, Marie će shvatiti da je primila dnevnik mladog Henrika, njezine prve ljubavi…
Romantična drama, prikazana u konkurenciji festivala u Cannesu, jedno je od značajnijih ostvarenja autorove filmografije. Ne samo stoga što je Bergman njime prekinuo niz komercijalno neuspješnih projekata koje ni kritika nije dočekala blagonaklono, nego i stoga što je u njemu jasno naznačio niz tema i motiva kojima će se tijekom 50-ih godina intenzivno baviti. Ponajprije je riječ o motivu odnosa iluzije i stvarnosti, ali i o analitičkom pristupu ženskoj psihi uz česta variranja istog karaktera kroz nekoliko likova. Posrijedi je Bergmanov osobni projekt, ujedno i jedan od rijetkih iz tog vremena kojim je bio zadovoljan i u kasnijim razdobljima karijere i života, a u kojemu je ostvario ravnovjesje između idiličnog i tjeskobnog ugođaja. Iako cjelini većinom dojmljive ugođajnosti, za koju su zaslužne i fotografija njegova čestog suradnika Gunnara Fischera te glazba Erika Nordgrena i nepotpisanog Bengta Walleströma, nedostaje izrazitije dubine, razvidne su Bergmanova autorska samosvijest i zrelost, kao i izvedbena svježina te sugestivna liričnost, osobito u sekvencama idilične ljubavne međuigre mladog para.
