A sad zamisli vinograd…
Možeš li da zamisliš?
Iznad mora, uobručen bijelim kamenom…
Kao dlan, ispod sunca.
Pa nabreknu zrna.
Pa brecaju grozdovi…
Pa nas obliva znoj i milina.
Puno-punano i u korpama i u buradima…
Pa vino zovne iz podrumske tmuše.
I siđemo bosi…
Stopala ozebu.
Izađemo iz sna kao iz vinskog podruma.
Donosiš mi najbolju berbu onako sanjiva, ovako lijepa…
Boris Jovanović
Iz knjige Mala moja
Izdavač – Povelja, Kraljevo