Bilo bi lijepo kad bismo živjeli na selu.
Da to bude pravo seoce, nekoliko bijelih kuća
sa crvenim krovovima.
I raštrkano ovčije stado.
Šljivik, okrečena stabla, pjetao-ratnik.
Bunar, košnice, njivica ustalasane zemlje…
– I šta još? – pitaš, a krofnice zamirisale.
– I jedan veliki drveni krevet, sav izrezbaren, u šarama,
za bračne drugove…
– Onaj sa golubovima iznad uzglavlja?
– Taj, taj.
– Takav je imala moja baka – kažeš, a iznosiš krofne.
Mislim: Gdje nađe sad baku, a došli do kreveta…
Boris Jovanović
Iz knjige Mala moja
Izdavač – Povelja Kraljevo
