Nabasam slučajno na nju.
Kad sam jednom čeprkao po tvojim fiokama tražeći,
valjda, uzbuđenje.
Dešava se to, kad obuzme praznina…
Našao, pa zagledao.
Na fotografiji ti, pored – niko.
Odsječeno.
Ne volim da razmišljam o tome.
Uostalom, ne volim fotografije.
Ponekad ništa ne volim.
Ponekad se pitam – šta radim ovdje…
I šta će ta fotografija u tvojoj fioci…
Onda je vratim tamo gdje sam je našao.
A našao sam je tamo gdje nije trebalo da bude.
Ili je to jedino mjesto gdje je trebalo da se nađe…
Čeprkanje po tuđim fiočicama obično se završi
čeprkanjem po sopstvenom srcu.
To ti je ono što ponekad ljubav mori.
Da je lijepo i lako, ne bi se zvalo tako…
Čekam te sluđen.
Pritajen sam u dubokoj jaruzi.
Kad li je ono lavica rekla da će doći?
Bio jednom jedan lav…
Boris Jovanović
Iz knjige Mala moja
Izdavač – Povelja, Kraljevo
