Nijesam zaspao u ljepšoj sobi
od one tvoje zelene – djevojačke.
Kad objutri, zelena soba svijetli kao proplanak.
Kad se spusti noć, ušuškaju je čudesne sijenke-arabeske.
U njoj se čuju i zrikavci i gugutke i trave.
Zamirišu dobri dani.
A ima i malo knjiga, tek da se prigrije.
I mala tučana peć, kad zastudi.
Što podsjeća na lokomotivu.
I zelena platnena roletna-suncobran.
I neke lijepe stvarčice iz nekog lijepog života.
I sve nekako mislim:
Tvoja zelena soba je kao livadica.
I po njoj rasuto livadsko cvijeće.
Kad u njoj spavam, žubori…
A ima i stočić za pisanje pjesama.
I kutijicu za nakit…
Da poželiš da u nju uđeš, da se zaključaš…
Boris Jovanović
Iz knjige Mala moja
Izdavač – Povelja, Kraljevo
