– Samo zakuvaj – tako mi kažeš.
I onda stražarim dok voda ne provri, dok ne zatalasa.
Ponekad izgubim strpljenje, šetkam po kuhinjici
ili samo cupkam, tancujem.
Onda odmjerim, za jače kafe.
Radim to već rutinerski.
Pa lagano promiješam.
I nešto šapućem.
Pa čekam da se nadigne pjena do samog oboda crvene džezve.
Pa opet šapućem.
Onda sipam lagano.
Precizno razmjeram uz šaputanje.
I prinesem šoljice kao da prilazim oltaru.
Sjednem, čekam da se pojaviš.
Opet malko tancujem.
– Niko mi ne skuva ovako dobru kafu –
kažeš i prekrstiš noge.
Osmjehnem se, bez riječi.
Kao car Dušan Silni.
Tajna nije u šaputanju.
Nego u imenu koje se šapuće…
Boris Jovanović
Iz knjige Mala moja
Izdavač – Povelja Kraljevo
