Zovem se Fjodor Pavlovič Karamazov
Sitni spahija u prošlosti
Sada vođa bluz benda
Ja sam nezvani gost
Obigravam oko tuđih trpeza
Srkam vrele čorbice
Glođem krupne kosti
Sladim se masnim uštipcima
Lomim kukove tuđih žena
Svaka je žena nevjernica
Pohotni vulkan
Lukava maca
Zmija u njedrima
Ćudljiv sam i sladostrastan
Dovoljno pametan i osvetoljubiv
Zečić i lav u isti mah
Ispijam vino i krv
Plačem i smijem se po potrebi
Privlačan sam i odvratan
Sipam liriku i psovke
Istovremeno i bez napora
Jednom riječju
Stvoren sam da budem vođa
Volim da se takmičim sa mladim dripcima
Sa momcima punim snage
Da praznim njihove tanjire
Otimam njihove žene
Tupim oštricu njihovih života
Da oštrim britve za kojima će posegnuti
U trenucima rastrojstva
Koje je tako često u našoj varoši
U našem malom Skotoprigonjevsku
Najbolje je tako
Raskrstiti sa sobom
I ako ti se trn zabije u petu
I ako te pčela peči u zadnjicu
I ako ti sjemenka zapadne u dušnik
I ako te kurva prevari s kurvarom
I ako ti vrela čorba oprlji jezičinu
I ako dobiješ stidne vaši
I ako ti je jastuk nepodesan
I ako je inspiracija izmigoljila kao gušterov rep
I ako riba ne grize
I ako te cipela žulja
I ako je iz poderanog džepa ispala kopejka
I ako nemaš sreće na lutriji
I ako u vinu nije istina
I ako si zaturio čarapu
I ako ti prijete oni kojima duguješ
I ako si polomio sekutić
I ako ružno sanjaš
Najbolje je završiti sa sobom
Zašto sebi dozvoliti srdobolju i muku
Jedan potez savršeno oštrim brijačem
Dobijaš blaženi osmijeh
Blagosloveni krvavi kez
Od uha do uha
S obale na obalu
Čemu život ako nije izatkan od uživancije
Od meda i vina
Kolačića i pečenja
Vreline i hladovine
Mirisa uspaljenih radodajki
Šuškanja rubalja
Cerekanja i grohota
Muške snage i siline
Pokušavao sam drugačije
Vjerujte mi ništa ne vrijedi
Buljio sam u ikonostas
U crkveno nebo
Te slikovnice bi mi pokatkad iscjedile suzu
Zato sam ih slasno mrzio
Spirao njihove boje rakijom u prvoj krčmi
Cjelivao kurveštije
Sijao djecu svuda unaokolo
Ono što vas veže za ženku nije ljubav
Mili moji
Već ljubomora koja ranom zorom
Kvasi gubicu na izvoru vaše krvi
Koja se napija na vašem pojilištu
I uopšte spahijske mi časti
Ljubav ne postoji
Postoje samo lažovi
Koji stenju i prenemažu se
Koji ubjeđuju sebe u ljubav
A sve to ustraje
Koliko mački muž
Koliko život leptirka
Ili ledenica na vatri
Do prve ugašene svijeće
Do prve pijane psovke
Ili do prvog snošaja
U nekom gustom vrbaku
U nekom mračnom budžaku
Pored neke ribodarne rijeke
Volite sebe kad osjetite da vas mrze
Mrze me oni koji bi se rado popeli
Na moj sveti presto slasti i strasti
Rade mi o glavi oni koje sam stvorio
Razmrskaće moju lobanju
Čeprkaće po mojoj lubini
Tamo će tražiti svoje zlatnike
Ili vlasi svojih dragana
Ja sa Fjodor Pavlovič
Maestro uživanja
Onaj koji će vam odgristi
Oba uha
Onaj koji će vam iskopati
Oba oka
Ostaviti vas u gluhoj mrklini
Da se mučite slutnjom
Da zamišljate proplanak na mjesečini
I gole butine svojih žena
Kako se bjelasaju oblivene srebrom mog mjeseca
Podatne i spremne
Za moje maljave šake
I da tražite uzalud sljepački
Zlatnike u noći
Kao mala sunca
Da prekopavate krvavim šakama
Svaki žbun i humku
Nadajući se da je nešto ispalo
Iz moje kese
Doći ćete do crkve
Klečati pred raspelom
Sebi nikad ne oprostivši
Vječitu zavist
Hvala vam, dame i gospodo
Što s pažnjom slušate moj bluz
Gitara je muški instrument
Njeni akordi njuškaju
Oko slatkih članaka vaših gospođa
I zabijaju se
U mjesto rajske muke i spasenja!
