Nečija duša plače kao nedonošče.
Taj plač odvajkada traje i nikada se neće prekidati.
Selo ga je sviklo, zaboravili su na njega, a bez njega ne mogu.
Ako neko i dođe, žurno odlazi, jer plač ne može izdržati.
Ko se u selu rodi, zauvijek ostaje, jer sa sobom plač ne može ponijeti.
A on je sve što ima.
