Nešto se nijesmo baš ovajdili od silnih prirodnih ljepota kojima nas je Darodavac badava darovao…
Dao nam nešto za čim svi prirodni ljudi i prirodne države žude, ali džabe je davao.
Šta će nam, ovakvima kakvi smo, bilo šta prirodno, a posebno prirodna ljepota…
Neprirodnom brzinom je naša mala razbojnička pećina postala carstvo neprirodnih ljepota.
Sve je ovo od vrha do dna potpuno neprirodno, izistinski neodoljivo u svojoj neprirodnoj ljepoti.
Nekada je, ah nekada, malo poslije otkrića vatre i istovremeno s otkrićem točka, naš visoki predvodnik bio primjer prirodne ljepote. Onako visok, ozbiljan i brižan, plijenio je svojom prirodnom pojavom…
Milenijume na vlasti iskoristio je da od svega što je prirodno napravi sve što je neprirodno i da se na taj način obračuna sa svim prirodnim ljepotama koje je jednom davno, u onim prirodnim prepotopskim vremenima, ugrabio.
U obračunu sa prirodom, najprije se obračunao sa sobom. Tako je naš visoki neodoljivi i pomalo divlji prirodnjak postao dugački zastrašujući pripitomljeni neprirodnjak.
Kako živo čeljade može biti dugačko, pita se poneki zaostali i zatucani prirodni konzervativac koji pamti i neka staroerska prirodna vremena…
Neprirodnim hokus-pokusima visoki vlastodržac postaje dugački diktator ukoliko se njegova neprirodna vladavina unedogled produži. Dakle, odgovor je prost koliko najprirodniji i najprostiji pasulj…
Tako je naš visoki i uzvišeni vladalac izgubio prirodnu visinu i prirodnu ljepotu i dobio neprirodnu dužinu i neprirodnu ljepotu…
Neprirodna ljepota je, da stvar razjasnimo do kraja, isto što i dobro maskirana prirodna nakaznost.
Po sopstvenom izgledu i samouzornosti naš neprirodni i dugački vladalac uredio je sopstveno neprirodno kraljevstvo: sve prirodne ljepote pretvorio je u neprirodne ljepote, odnosno grozote pod maskom ljepote.
Više ni naše dične planine nijesu ono što su nekada bile. Neke su izgubile svoju prirodnu visinu da ne bi remetile stroga pravila neprirodnog sklada.
Naime, u našem neprirodnom kraljevstvu, svaka prirodna visina se dovodi do mjere podnošljive neprirodne visine koja vremenom postaje dužina.
Tako će, brže i od najoptimističkijih prognoza, naša neprirodna kraljevina osim dugačkog vlastodršca imati i dugačke planine.
Time bi se proces stvaranja neprirodnih ljepota trajno završio…
Crna Gora će tako postati crna dužina…
Tako to nekako biva kad sve što je bilo visoko oborite na pleća i premjerite mu oburdanu visinu. Ta oburdana visina je zapravo poželjna dužina…
Kada je onomad onaj Karamazov u rakijskom bunilu zavapio: „Čovjek je preširok, treba ga suziti”, ni u snu nije slutio da će nacionalna mudrost jedne balkanske neprirodne kraljevine biti izražena milomaksimom: Visine su visoke, treba ih obaliti…
A šta li je obaljena visina, ako nije svaljena dužina…
I zato više ništa nije dovoljno visoko koliko je nedovoljno dugačko.
U obračunu sa prirodnim visinama, naša neprirodna kraljevina je izgubila sve izgubivši visinu.
Uvijek je bila mala, a sada više nije ni visoka. Njena neprirodna ljepota postala je njeno jedino bogatstvo.
Dođite u zemlju neprirodnih ljepota i osjetite ontološku jezu i metafizičku studen. I to bi mogla biti stvar dobrog marketinga…
Ko dođe, više neće dolaziti. Ko ode, više se ne vraća. Neprirodna ljepota je pobijedila…
