Skorašnji članci

Art

Trijade – On i Ona

On Zasad bez pravog hobija. Vidi sebe pored rijeke sa pecaroškim štapom, na hoklici, pod šeširom, mada se plaši rijeke. Ili sa tompusom među prstima i crmničkim ili čileanskim vinom, mada vino i ne podnosi. Dilan Dog, ponekad, pred spavanje i ponekad ružno sanja. Često se poslije ručka prepušta slatkom […]

Anatomija Fenomena

Ako bih svakog dana imao hrabrosti da urlam po petnaest minuta, bio bih savršeno uravnotežen [Tema: Sioran]

27. sept. 1959. Od mučnine do mučnine, od bolesti do bolesti; Kuda idem? Osećaj korenite nemoći pred svim. Uskraćen rođenjem. S istim pravom kao i Dobro, Zlo je stvaralačka snaga. Od ovo dvoje ono je ipak najaktivnije. Jer Dobro često džabalebari. Nekada mi ni dan ne bi prošao bez nekoliko […]

Notes

Nikola Krstić: Izveštaj sa srpske Nojeve barke

Piše: Momčilo Đorgović Da li će i kako država Srbija preživeti novi svetski poredak? Američki intervencionizam je neumoljiv, kuca Rusiji na prozore, sukobljava se sa Srednjim istokom, a od završetka Hladnog rata već je razorio nekoliko država. Preoblikovanje sveta je u toku. Ako za sada nije izvesno da li će […]

Anatomija Fenomena

“Da ovaj čovek nije postao Dušan Radović, on ne bi ništa ni postao” [Tema: Duško Radović]

Mali veliki život Dušana Radovića (1) Piše: Milovan Vitezović Oblakovit, ali ne natušten Dušan Radović, jedno obično srpsko ime i obično srpsko prezime, uz koje se sve neobično podrazumeva, bio je čovek čudesnog i čovek apsolutnih jednostavnosti. Za sve to samo je on zaslužan. Pisao je i živeo. Živeo je […]

Film

Politika napustila film i otišla u televizijske serije – Kustendorf 2015

Bertran Tavernije, francuski reditelj, za Danas o politici, filmu i politici na filmu Piše: Marija Krtinić Mokra Gora, Beograd – Dolazak velikih rediteljskih zvezda poput Nikite Mihalkova, Andreja Končalovskog i Alfonsa Kuarona ostavio je po strani prisustvo francuske legende Bertrana Tavernijea na 8. Kustendorfu. Ovaj 74-godišnji, pre svega, zaljubljenik u film, […]

Jasan Pogled

Mazohisti

Što mi umi­je­mo da uži­va­mo, što mi umi­je­mo da se ra­du­je­mo, što smo mi ne­ka­ko neo­pi­si­vo sreć­ni, pro­sto ne mo­že­te da vje­ru­je­te, jer je to pro­sto neo­pi­si­vo, pro­sto za ne­vje­ro­va­nje! I sa­mo se bo­ji­mo da se ovo ne pre­ki­ne, i sa­mo se na­da­mo da je ovo ne­pre­kid­no, da je ovo […]