Dok sam bio tamo
Dok sam bio tamo, dok nijesmo došli ovdje, volio sam da sjednem, po danu, za sto nekog kafea, i slušam o čemu za drugim stolovima razgovaraju. Žena koja priča: zamisli on tako da kaže, a ja nikada, ali nikada ne bih bila sa njim, druga traži upaljač, govori prijateljici: sad se može naći stan i za manje pare nego, ali eto, ja uvijek ostanem budala…Ovdje sam počeo da šetam, sjednem za sto nekog kafea i slušam i ništa ne razumijem i izmišljam o čemu govore: ovaj starac što se smije, ona zabrinuta mlada žena, onaj čovjek dok ga dječak pažljivo sluša. Šta je bolje?
