Iz koje čistinom ko dlan? —
pitaju noć i san.
Iz Proleterske prve! —
zglob im odgovori strven.
Iz koje se utopi blisne? —
pitaju izljuljane sjeni.
Iz Prve dalmatinske, šjor
odgovor zamire u pjeni.
Iz koje se s točiš te na nju? —
pitaju glasi u granju.
Iz Druge srbijanske, Oj Moo… —
odgovara mrtvi poj…
Iz koje stasaste tu? —
čujem uzbunjenu sjenu.
Iz Treće sandžačke, rodo! —
sjene odgovore složno.
Iz koje si, vesela snago? —
pita iz dubine naglo.
Iz Četvrte crnogorske sjekle! —
govore mrtve sjenke.
Iz koje prispje i ti? —
pita na gomile mrtvi.
Iz Pete crnogorske stravne! —
odgovor poprišta plane.
Iz koje se désisté tuda? —
pitaju raspala trupla.
Iz Šeste bosanske, druškane! —
odgovore nijema usta.
Iz koje su lobanje te? —
pita lobanje sjaj.
Iz Sedme krajiške ljute! —
odgovorim potmulo ja.
Iz koje potamnjeste vi? —
pita utuljeni vid.
Iz Osme banijske svud! —
odjekne ugasla grud.
Iz koje u ovaj dostup? —
pita sjedeći kostur.
Iz Majevičke, mali! —
skelet se strese i svali.
Iz koje si, brate drag? —
pita prebijeni gnjat.
Iz Desete hercegovačke, bolan! —
gleđ je sjevnula gola.
Iz koje si?… Ko si? …
pitaju rasute kosti.
Iz svih što bijasmo most! —
odgovara zagubljena kost.
Mirko Banjević
