Još od onih dana, a bješe to prije nove, a na početku Milašinove ere, nastupila su stomačna vremena, a u skladu sa vremenima i problemi, uglavnom, stomačni.
Mali džemperaš opsjednut stomakom kreirao je vrijeme u skladu sa svojom opsesijom i, logično, stvorio je stomačnu eru, a u skladu sa erom i probleme, uglavnom, stomačne…
Kad je skinuo džemper, i zamijenio ga uzvišenim šanerskim stajlingom, nije skinuo vrijeme, već ga je sublimisao, opet u skladu sa šanersko šišnjarskom tradicijom, u moderna stomačna vremena. Tako su, opet u skladu sa modernim vremenima, naši problemi, logično je, postali moderni stomačni problemi…
Odlazeći Milašin je u međuvremenu postao vječno odlazeći, a sve oko njega je postalo vječno privremeno, pa su, opet u skladu sa pomenutim, naši problemi narasli u vječno odlazeće stomačne probleme. Obrni-okreni pod stomačnim premijerom u stomačnoj državi među stomačnim plemenom suočili smo se sa, valjda je logično, sa stomačnim problemima i tako će, avaj, biti do kraja ovog stomačnog svijeta…
Milašinov stomačni pajtos, mali Alek, zvani Aleksandar Veliki, takođe je, u skladu sa spajtosanom ideologijom svoga velikog prethodnika, savremenika, a vjerovatno i svevremenika, iskreirao stomačna vremena u miloj nam i premiloj majčici – stomačnoj Srbijici. Shvatio je promućurni mali Alek, u strahopoštovanju nazvan Aleksandar Veliki, da živimo, naravski, u stomačnim vremenima, suočeni sa stomačnim, a kakvim bi drugo, problemima i da je potpuno besmisleno biti mimo stomačnog svijeta koji je, logično je, suočen sa svojim stomačnim svjetskim problemima…
Donald Tramp, zvani Donald Srbin, takođe je nošen stomačnom plimom zapljusnuo nakrivljene obale stomačne Amerike, najavivši kraj ili novi početak neke osvježavajuće stomačne ili antistomačne ere, stomak će ga znati, a pokazaće stomačna vremena…
Elem, gorepomenuti Srbin Tramp i nije tolika opasnost za gorepomenute stomačiće koliko su opasni naši stomačni lideri koji su nam od života napravili papazjaniju od koje nas podilaze, logično je, stomačni problemi.
Investiranje u strane investitore je najpopularnija, naravno i najbolnija mjera stomačnih vlada u našim stomačnim državama. Svaka stomačna muka počinje investicijom u investitore koji će od stomačnih državica napraviti pravi-pravcati stomačni raj. Ekonomski eksperti stomačne provinijencije izvode zaključke po kojima je jedini izlaz iz stomačne krize zapravo stomačni problem koji se u skladu sa krizom rješava oprobanim stomačnim sredstvima. Podrazumjeva se, a do toga podrazumjevajućeg zaključka dolazi se, logično, stomakom, da je investicija u strane investitore mnogo puta veća nego investicija stranih investitora u naše rođeno mjesto investicije…
Strani investitori se pridobijaju sasvim prirodnom ponudom: ne postoji nijedan ekonomski bolid koji neće investirati pet miliona ukoliko mu je za investiciju plaćeno deset miliona. Računica je prilično jasna čak i ako se do nje dolazi, čime li nego-stomačićem. Svaki starni investitor, Papuanac, Marsovac, ljuti Arapin ili hladni Eskim, koji su u bratskoj ljubavi sa našim stomačnim premijerima, i koji, logično, rješavaju naše stomačne probleme spreman je da investira određena sredstva ukoliko investicija podrazumjeva višestruko manje ulaganje od višestruko veće ponude. Naravno, kako stomak kaže, pomenuti strani investitori prvenstveno se žrtvuju zbog ljubavi prema stomačnim premijerima, dok su, logično, ekonomski interesi tek u sto drugom planu. Neke stvari se, o utjehe i sreće, još uvijek rade bez interesa, onako iz čiste stomačne ljubavi i stomačno-džepnog bratstva…
Investicioni bum-bum u našim bum-bum stomačnim državicama pod našim bum-bum stomačnim premijerima podrazumjeva urgentno rješavanje najhitnijih stomačnih problema. Otprilike: srećnik koji je imao stomačnu sreću da se zaposli u nekoj stranoj stomačnoj fabrici primaće platu od koje ne može preživjeti, a radiće posao od kojeg se skapava i koji rade i njegove mnogopoštovane kolege-srećno skapavajući robovi diljem divljeg stomačnog svijeta…
Kao što u nastupu stomačne jarosti odvažno izjavi mali Alek, u javnosti poznat kao Aleksandar Veliki: Ne radim da bih živio, već živim da bih radio. Drug Milašin se na to nadovezao više puta u svojoj višedecenijskoj stomačnoj vladavini svojom poznatom džepno-stomačnom maksimom: Nikada ne radim da bih živio, niti moj život sa radom ima bilo kakve veze. Budale rade, pametni ih rade…
Ko je kriv, pitamo se u našim stomačnim mukama, čestitom knezu Lazu što je onomad na Kosovu tog i tog Vidovdana zalupio vrata pred nosom veeeeelikog investitora Murata, koji je i ovako i onako, hvala stomačnoj sreći, došao sa svojim investicijama da usreći one koje je i onomadne usrećio na Gazimestanu. Da je znao, što nije, pominjali bi čestitog Laza po dobroj investiciji, a ne po uzaludnoj žrtvi…
A mogao je da je htio i Lovćenski Tajnovidac opjevati strane investitore umjesto što se klanjao nekakvom Tvorcu i Lazarevoj žrtvi koja je od nas napravila tranzicijske gubitnike, a od stomačnog bratstva, i pored nebeske sile i snage, ništa nije mogla da napravi…