Lastavice prelijeću
Moje groblje.
Ja sam tiha maska
Svijeta u raspadanju.
Zvona zvone.
Svijeće gore.
Netko pada
Sa skliskih stepenica.
More se pjeni.
Žabe krekeću.
Tračnicama odvoze
Ljude u beskraj.
Nebo je nisko
I sluzavo poput sline.
Moji su strahovi
Pušteni na slobodu.
Na uzavrelom ražnju
Vrti se janje.
Cijene goriva
Opet su u porastu.
Jutro je rumeno i toplo
A pijanci već natežu iz flaša.
Jedno dijete
Cvili iz grma.
Bog je otišao.
Ne zna se gdje.
Nad glavama urliču
Anđeli apatridi.
Patrik Weiss
