Zajahale vještice na ništice, pa vještičare i nulare po vještičijem nebu i podzemlju. Ne pitajte se stoga šta je ono na onome kad se dobro zna da je ono državotvorna vještica zajahala na novotradicionalnu ništicu u misiji stvaranja, utvrđivanja i pritvrđivanja vizionarskoga vještičarenja. Hm, to što su vještice u skupocjenim ođelima, a ništice u nešto malo manje skupim prnjama, ne znači da nijesu vještice i ništice. Moderna su vremena, osobito u ultramodernoj i prevrnutoj Gorici Crnoj, pa vještice više nijesu u ritama, niti su ništice u prnjama. Šminka je potpuno drugačija, ali je kleta remetilačka suština skroz- naskroz i skroz- na nos-potupno ista. Vještica je vještica, ništica je ništica i nema dalje. I nema bliže. I nema gore, niti ima žalosnije…
Kad se vještica zaukće na ništici i kad se opuči sa svojijeh vještičijih visinah, nema joj prepreke ni uzmaka. Može vještica na ništici, sve što joj se prohtije u vještičijem srcu i vještičijoj pameti. U brišućem letu državotvorna vještica na svojoj strašnoj i smrtonosnoj ništici može da obriše sve što je nekada bilo i da vaspostavi sve što nikada nije bilo istovremeno ubjeđujući sve nule i ništice da nikada nije bilo ono što je bilo, a da je oduvijek bilo ono što nikada nije bilo. I sve to brzinskom vještičijom brzinom u brišućem vještičijem letu i preletu. Ko će da leti sa vješticom na svojoj ništici, dobro i jest‘, ko neće biće hokus-pokusom izbačen iz postojanja kao kuče iz gepeka…
Došlo je, dakle, vrijeme kada su vještice zadužene za spaljivanje na lomačama svih onih i svega onoga što nije vještičija obitelj ili ništica na kojoj državotvorna vještica leti. Jer da nije ništica, odnosno modernih vještičijih metli, svaka državotvoračka vještica ne bi imala osnovno sredstvo za vještičarenje. A šta je vještica bez metle, odnosno bez ništice, ako nije uzaludna baba koja nema ni kuveti ni kuraži ni da promili džadom, a kamoli da uspostavi svoje straobalno vječno, pa još i vještičije carstvo…
Vještici na ništici može da zasmeta, recimo, visina koja je čudom viša od njene pameti i aveti. Ukoliko joj zasmeta, na priliku, nekakava takva odurna i drska visina, vještica na ništici će hokus-pokusom smanjiti visinu do podnošljive mjere. Kako su onomad neke crvene vještice na crnim ništicama otfikarile previsoku lovćensku glavurdu, tako današnje crveno-crne vještice na crnim i precrnim ništicama fikare svaku glavurdu koja se u svojoj mrskoj, pa još i srpskoj drskosti, izdigne iznad mile nam močvare i trske koja se po njoj ponosito njiše. Ne smije ništa biti iznad vještice na ništici, jerbo nikada i ništa ne smije remetiti njen zakoniti državotvorni let…
Vještica na ništici ima urednu letačku dozvolu koja se odnosi na legalno ozakonjeno vještičarenje u legalnom i ozakonjenom vještičijem malenom carstvu. Vještica na ništici, kao svako legitimno i legalno natprirodno biće, sve oko sebe, iznad sebe, a osobito ispod sebe, uređuje u skladu sa svojim vještičijim metaforičnim i metafizičkim zakonima koji ne trpe nikoga i ništa što bi moglo dovesti u sumnju demokratsko i euroatlantsko vještičarenje. Po slovu zakona, po paragrafu tom i tom, uzvikuje jezivo vještica na ništici, smanjićemo sve visine i zatrpati sve dubine, a čuvaćemo kao zjenicu oka svoga sve ono što nije visoko i duboko…
Ako vještica na ništici, to jest na pravno-administrativnoj i institucionalnoj metli, protolkuje da joj smeta nekakva, da rečemo, umna glava, pristupiće se zabrani uma koji se drsko i protivustavno nastanio u pomenutoj glavi. Vještica na ništici je užasavajuće odlučna da zabrani um ukoliko ne može da otfikari glavu. Može, dakle, po zakonskoj proceduri glava na ramenima, ukoliko nije pamet u glavi. Imalac pameti u glavudži nema što da traži u vještičijem carstvu, ukoliko mu je mila tikva na ramenima. Stoga se sugeriše svim imaocima pameti u glavi da svoju glavu drže daleko od jurizdikcije vještičijeg pravnog aparata. Glava bez pameti je dobrodošla, poručuje vještica na ništici, a pametna glava može da se vrne tamo odakle je i krenula na svoj velikosrpski i antigorskocrni put…
Ukoliko, po vještičijem zakonu, neka glava posjeduje pamet, a niotkuda nije došla, ista glava treba da se javno i dragovoljno odrekne ili svoje pameti ili svoga mjesta prebivališta. Ko se odrekne strašnoga tereta sopstvene pameti postaće ništica za vješticu, a ko se glupavo drži za svoju ludu pamet, može u istoj uživati, ali daleko od vještičijeg carstva.
Vještice na ništici kako i priliči svim bajkama, pa i montenegrisanoj basni, mogu da žive vječno, ali vječnost ih ne može lišiti uzaludnosti sopstvenog života…
