
Noć poplavi
sve ritmove izvrnute naopačke,
sve ritmove propete kao bič dana,
kao usna žudnje po kojoj mile
erotičnosti našeg stajanja u
koloni nespretnosti
da budemo mi,
da budemo odeća sveta,
da budemo žudnja
otvorene fioke Sunca
ka nekoj većoj arhitekturi
od muzeja našeg sna,
i muzeja naših tela.
Sanda Ristić Stojanović

