Anatomija Fenomena

Andre Žid i Drugi svetski rat [Tema: Žid]

(Jocelyn Van Tuyl, ANDRE GIDE & LA SECONDE GUERRE MONDIALE. L’Occupation d’un homme de lettres, Presses Universitaire de Lyon, 2017, 288 str.)

Džoselin Van Tojl (Jocelyn Van Tuyl), profesorka francuskog je- zika i književnosti na Novom koledžu na Floridi, autorka je desetak članaka o Andre Židu, objavila je 2006. godine studiju Andre Gide & la Seconde guerre mondiale, L’Occupation d’un homme de lettres (Andre Žid i Drugi svetski rat, Okupacija jednog pisca) koju je i sama prevela sa engleskog na francuski jezik, a objavio u Francuskoj Univerzitet u Lionu 2017. godine. U ovoj studiji autorka se bavi razvojem političkih misli, ideja, a objašnjava se i kako su privatni život, kontakti i velika istorijska previranja uticali na razvoj političke misli francuskog Nobelovca Andre Žida (1896–1951). Ovo je ujedno i najsveobuhvatnija studija koja se bavi evolucijom, promenom stavova i analizom političkih misli ovog pisca za vreme mračnih godina.2 Podeljena je na sedam velikih poglavlja kojima treba pridodati izuzetno informativan uvod i zaključak.

U samom uvodu Tojl će istaći da ova studija ispituje ambivalentnu ulogu velikana francuske književnosti za vreme Drugog svetskog rata, navodeći kako studija nikako ne predstavlja jednostavan pogled na političke misli ovog pisca koga ne možemo lako da smestimo u kolaboracioniste ili one koji su bili za pružanje otpora. Autorka ove studije posebno želi da naglasi da je do sada u ovom kontekstu bio analiziran samo Židov Dnevnik (Journal) koji datira sa početka rata i da se ova studija upravo razlikuje od ostalih članaka sa sličnom tematikom po tome što će pokazati sve detalje, kao i evoluciju Židove političke misli. Ona će u uvodu navoditi najvažnije informacije vezane za početak i tok Drugog svetskog rata, vešto ih povezujući sa piscima i intelektualcima tog vremena, posebno apostrofirajući činjenicu da je Žid sve te velike događaje posmatrao izdaleka, jer je već od maja 1942. godine napustio Fracusku i otišao u Severnu Afriku gde je dočekao oslobođenje.

Prema autorkinom mišljenju, Židovo poreklo je dosta predodredilo njegove političke stavove. Pisac, rođen u bogatoj protestantskoj porodici imao je, kako kaže autorka, ključan trenutak emancipacije 1893. godine kada je posetio Severnu Afriku, otkrio svoju homoseksualnost i kao takav otpadnik mogao je postati samo izvrsni kritičar društva koje ga je odbacilo. Što se tiče Židovog književnog rada, u ovoj studiji jasno su označena dva perioda koja su mnogo uticala na njegovu ideologiju: rad na časopisu La Nouvelle revue francaise (Nova francuska revija) od 1808. godine i objavljivanje dela kao što je Koridon (Corydon), koje je, prema kritičarima koje navodi autorka, prvo delo koje otvoreno i javno brani homoseksualizam. Pomenuta činjenica je upravo ono što je Žida jasno odvajalo od ostalih pisaca (istog seksualnog opredeljenja) tog vremena. Prvi Židov politički tekst, Putovanje u Kongo (Voyage au Congo), veoma je važan za razumevanje njegovih ideja za vreme Drugog svetskog rata. Evolucija misli i ideja ovog pisca oslikane su od Prvog svetskog rata kada je, kako saznajemo, Žid napustio pisanje i posvetio se humanitarnom radu, potom njegovo približavanje francuskim desničarima i listu Francuska akcija (L’Action francaise), pa sve do velikih događaja između dva svetska rata, kroz odnos Francuske i Nemačke, kroz odnose Francuske prema Sovjetskom savezu i Španskom građanskom ratu. Autorka zaključije da su sve te Židove političke ideje, zapravo, vezane za kulturu i intelektualni elitizam.

Ono što Tojl nikako nije zaboravila i što želi posebno da naglasi u ovom periodu jeste Židovo putovanje u Sovjetski savez 1936. godine. Njegova osuda sovjetskog režima u delu Povratak iz SSSR, Dopune mom povratku iz SSSR (Retour de l’URSS, Retouches a mon retour de l’URSS) oslikava represiju režima, Staljinov odnos prema homoseksualcima, a što je ključno i što autorka posebno naglašava jeste da Žid poredi Staljina sa Hitlerom. Autorka navodi još da je posle ovog putovanja i osuda na tekst koje su usledile, Žid mrtav i da je njegovo ukupno delo palo u tišinu, pa će zato naredna poglavlja studije predstaviti oslikavanje misli jednog pisca posle smrti.

Prvi deo ove studije naslovljen je De Munich a Montoire: homme de lettre en temps de crise nationale (Od Minhena do Mntuara: pisac u vreme nacionalne krize) i započinje konstatacijom da je ovaj pisac pred početak rata imao skoro sedamdeset godina i da su najvažnija i najuticajnija njegova dela već objavljena. Supruga od koje se razveo, a sa kojom je bio u bliskim odnosima, umrla je 1938. godine. Tojl podseća da su mnogi intelektualci komentarisali događaje koji su prethodili ratu: Minhensku krizu, čudni rat tokom kojeg se Žid posvetio pisanju Dnevnika, u kojem je iznosio lična zapažanja i iz kojeg saznajemo da je želeo u ratu da se angažuje individualno i da bude humanitarac. Židov prijatelj Pjer Herbar (Pierre Herbart) za Žida je rekao da je amoralan, jer ne uspeva da razume situaciju, a što se tiče samog stila ovog Dnevnika – on obiluje interogativnim modalitetima što nam govori o njegovoj zbunjenosti da zauzme jasan stav. Autorka posebno ističe da se u trenutku izbijanja rata Žid nalazio u selu Kabris okružen porodicom i prijateljima. U Dnevniku pronalazimo opise porodica koje beže usled rata, blokirane puteve, napuštenu i usamljenu decu, a Petenov govor u kom je opravdavao potpisivanje primirja sa Nemačkom, Žid je pozdravio. U ovom periodu Hitler više inspiriše Žida od Petena (Petain) i De Gola (de Gaulle) i ovaj pisac je već oktobra 1940. godine prekinuo tišinu i pripadao grupi pisaca koji su javno istupali za Figaro.

Drugi deo studije posvećen je odnosu Andre Žida prema Novoj francuskoj reviji i naslovljen je Resignation et reaction: La NRF occupee (Ostavka i reakcija: okupirana NFR). Autorka studije, želeći posebno da istakne mesto časopisa Nova francuska revija, citira reči nemačkog ambasadora, koji je 1940. godine došavši u Pariz rekao da postoje tri moći u Francuskoj: banka, komunistička partija i NFR, koju je upravo Žid osnovao 1908. godine i koja je, naročito u periodu između dva rata, imala mnogo uticaja. Kako bi objasnila položaj NFR za vreme Drugog svetskog rata, autorka će ukazati na razvoj političke misli navedenog časopisa od kraja Prvog svetskog rata. Tada se ova revija približila nemačkoj ideologiji i jednoj vrsti saradnje sa Nemcima, koja je prekinuta već 1933. godine, kada je NFR osudila zabranu knjiga u Nemačkoj objavivši jedan Trockijev tekst u kome on kaže da Evropi preti nova katastrofa. Ova revija je objavljivala i profašističke tekstove autora Drij la Rošela (Drieu La Rochelle) inspirisanih susretom sa mladim nacistima u Berlinu. Gaston Galimar (Gaston Gallimard), jedan od osnivača časopisa, baš je u ovom periodu ponudio Židu da se vrati u redakciju i u Pariz, dok je Žid ovo odbio i ponudio mu delove iz Dnevnika da objavi u NFR. Ti isečci nazvani su Listići [Feuillets], a u njima je Žid iznosio zapažanja vezana za aktuelnu političku situaciju. Ono što ovu studiju čini posebnom, jeste napor da se svi Židovi tekstovi objavljeni u ovom periodu čitaju i tumače zajedno, kako bi se lakše razumeo njegov stav. Autorka primećuje da se Žid ne slaže uvek sa politikom francuske države, ističući deo kada Žid kaže da Francuska takva kakva jeste u tom trenutku zaslužuje sudbinu koja ju je zadesila. Važan datum koji se navodi u odnosu NFR i Žida jeste 30. mart 1941. Godine, kada Žid dobija pisma zbog kojih definitivno prekida saradnju sa ovim časopisom i urednikom La Rošelom. U tom periodu NFR pokazuje pasivan otpor prema Višijevskoj vladi. Kako autorka studije navodi, za današnje čitaoce važnije je da razumeju politički kontekst objavljivanja ovih tekstova nego njihovu sadržinu, jer su se neki pisci distancirali od ovog časopisa, a mnogi pisci su prihvatili nemačku ideologiju i nastavili saradnju sa NFR.

Iako su prvi brojevi ove revije propagirali pasivan otpor, potonji brojevi imaju jasniji stav po pitanju saradnje sa okupatorom.

Treći deo studije nosi naslov Messages codes: les Interviews imaginaires (Kodirane poruke: imaginarni intervjui) i bavi se Židovim tekstovima nazvanim Imaginarni intervjui koji su počeli da izlaze šest meseci nakon njegovog raskida sa NFR (od novembra 1941. do juna 1942). Za razliku od prethodnih, kako primećuje Tojl, ovi su važniji, jer u njima Žid ohrabruje Višijevsku vladu da izdrži i ovi tekstovi u studiji se karakterišu kao izuzetno patriotski. Njegovi komentari često su cenzurisani. Žid će se baviti pitanjima vezanim za francuski jezik i zato je napisao: „Narod koji drži do svog jezika, drži i do sebe (112)“. Prvi put autorka analizira pomenute tekstove ne samo sadržinski, već i leksički, ističući kako Žid koristi klasike iz književnosti za objašnjavanje aktuelnih političkih fenomena, jer, kako navodi autor, prvi put se klasici iz književnosti vezuju za savremene probleme. Žid je u tim tekstovima obradio sledeće pisce: Tacita, Getea, Igoa i Renana, i kroz političke ideje ovih klasika pronalazimo Židove ideje. Tako će kod Renana Žid komentarisati francusko-pruski rat, za Tacita će vezati Domentijanovu tiraniju, a za Igoa njegov odnos prema državnom udaru Napolena III. Upravo tekstovi vezani za Igoa Židu će poslužiti da izrazi svoje mišljenje o nemačkoj diktaturi. Ovi intervjui predstavljaju evoluciju u političkim mislima Andre Žida tokom prvih godina rata, jer, kako se zaključuje, ovaj pisac sa velikom iskrenošću kritikuje svoju zemlju i sunarodnike.

U četvrtom delu studije pod naslovom Batailles sur le front interieur: l’allegorie domestique dans le journal de Tunis (Unutarnje bitke: domaća alegorija u Dnevniku iz Tunisa) autorka ističe da su nestašica hrane i permanentni napadi u Francuskoj naveli Žida da ode u Tunis. Smatrajući da su od izuzetne važnosti za Židov boravak u ovoj zemlji ljudi sa kojima se družio, autorka će navesti imena Židovih prijatelja koji su mu pomogli da se spremi za put, kao i (vrlo precizno) Židovu putanju kroz Francusku. Ono što je važno za razumevanje Židovih misli, u ovom periodu i dalje, jeste njegov Dnevnik koji se od boravka u Tunisu dosta razlikuje od onog s početka rata kada Žid nije želeo da piše o aktuelnostima, jer prema navodima u studiji pisanje kao takvo, za Žida predstavlja način da sačuva moral. U tim godinama Žid će pisati o okupaciji Tunisa, informišući se sa savezničkih radio stanica, ali će i reći da je propaganda izuzetno prisutna. Autorka smatra da je Rejmon Fransoa izuzetno uticao na razvoj Židove misli i da je u Dnevniku lik ovog prijatelja zapravo transponovan u lik Viktora kroz koga sam Žid govori o ratu. Taj fiktivni portret predstavlja Židov napor da komentariše uzroke rata i na taj način Viktor će postati više od jednog društvenog i moralnog stereotipa – on predstavlja francusko predratno društvo i to je ujedno jedina osoba iz stvarnog života koju Žid u Dnevniku ne naziva pravim imenom. Oslobođenje Tunisa znatno je uticalo na zaokret u Židovom mišljenju. Njegov tekst Oslobođenje (Liberation) objavljen je šest puta između 1943–1944, u kojem Žid govori o tome kako je provodio vreme skrivajući se. Tri nedelje nakon oslobođenja Tunisa, Žid odlazi u Alžir koji je oslobođen novembra 1942. godine i tamo provodi ostatak rata. Baš u to vreme Alžir postaje važno mesto, jer i sam De Gol dolazi tu samo nekoliko dana posle Žida.

Tamo je Žid imao prilike da posećuje francusku i englesku elitu, približio se alžirskom pokretu otpora i jednom prilikom je, večerajući sa De Golom, razgovarao o mogućnostima osnivanja nove revije za elitu slobodne Francuske. Prvi broj revije L’Arche izašao je februara 1944. godine i ta revija je mnogo ličila na NFR pre rata. Židov manifest u ovoj reviji mnogi su osudili, ali mnogi i pozdravili. Već maja iste godine sva Židova dela su zabranjena, a kritičari, kako se navodi, vide Židov golizam samo kao prelazno rešenje, jer Alžir nije samo mesto privremene vlade, već i mesto odakle počinju čistke.

Kada je Žid pripremao rukopis Dnevnika za štampu, mnogo toga je menjao. Tezejev Život je nešto što je Žid odavno nameravao da napiše, ali Tojl povezuje dolazak golista na vlast i objavljivanje ovog dela, jer je to način da se Žid drugačije politički pozicionira. Upravo zbog ovoga peti deo studije naslovljen je Glissements: Pages de Journal de Thesee (Tezejeve stranice Dnevnika). Autorka studije ovde uočava dve ključne epizode – avanturu na Kritu i osnovanje Atine, koje simbolizuju pobedu Francuske, a podvige grčkih junaka vezuje za predsednika Francuske, jer oba junaka čiste svet od tirana, bandita i monstruma. Obojica se bore sa lokalnim neprijateljima kako bi ujedinili svoj narod, ali se ovde primećuje još jedna zanimljivost, a to je da je Tezej autoritativan – baš onakav kako je Žid želeo da De Gol bude.

Šesti deo studije Le retour: l’epuration et ses sequelles (Povratak: čistke i pristalice) započinje važnom konstatacijom, a to je da se 1944. godine najverovatnije Žid vratio u kulturni život metropole. Trebalo je da bude izabran i za člana Akademije. Značajan odnos intelektualaca prema Židu vidimo u odnosu Nacionalnog komiteta pisaca (Comite national des ecrivains) koji je sastavio listu od 165 pisaca na kojoj nema Židovog imena. Džoselin Van Tojl pretpostavlja da je Aragonov (Aragon) uticaj na ovo izuzetno veliki zbog neslaganja iz 1936. godine. Nazivali su ga neprijateljskim propagandistom, a časopis Francuska književnost (Les lettres franccaises) objavio je anonimno pismo u kom se Žid pominje kao antisemita. Žilijen Benda (Julien Benda) će za njega reći da je bio jedan od onih koji su zbog slabosti doveli Francusku do kraha. Posle rata Dnevnik je izazivao polemike, dok su intervjui dočekani pozitivno. Sin Fransoa Morijaka (Francois Mauriac) ohrabrivao je pisca da se vrati u metropolu. U tom periodu Žid traži kaznu za kolaboracioniste, a braniće jedino urednika lista Nacionalna revolucija (Revolution nationale). U Pariz se vraća tek 1945. godine kada je uticaj komunista ogroman. General De Gol želi Žida u Akademiji zbog njegovog angažmana u inostranstvu za vreme rata, a Žid, koji je ranije reagovao negativno na ovo, promenio je mišljenje pošto je umro njegov prijatelj Pol Valeri (Paul Valery). Žid posle rata postaje pesimista, kako se zaključuje u studiji na osnovu Židovih predgovora Antologiji francuske poezije (Anthologie de la poesie francaise) koju je uredio.

Studija se završava epilogom Epilogue ce qu’il advient d’Andre Gide (Epilog onoga što se dogodilo Andre Židu) u kom autorka poredi Židovu sudbinu sa sudbinom Sent Egziperija (Saint-Exupery), koji je bio protiv Višijevske vlade, ali koji je otvoreno kritikovao De Gola i nikada zbog toga nije bio nagrađen. Tojl Židovu sudbinu ne vidi kao izuzetno tragičnu, jer iako je bio odbačen od komunista, bio je priznat kao vrhunski intelektualac koga je i Sartr jako cenio. Njegovo delo je od izuzetne važnosti, a ratno iskustvo, estetske i političke vrednosti su univezalne, primećuje autorka, jer reagovanja intelektualca za vreme rata moraju da prevazilaze vreme i mesto.

U ovoj detaljnoj i izuzetno informativnoj studiji Van Tojl, koristeći francuske studije, članke, neobjavnjene izvore i rukopise iz privatnih fondova i skoro celokupnu Židovu korespondenciju, prikazala je evoluciju političkih misli ovog velikog pisca, njegova neslaganja sa raznim režimima, zablude i uticaj istorijskih događaja, kako na političku misao, tako i na Židovo delo, dajući nam jednu kompleksnu i potpuno novu sliku o ovom piscu. Iako se Židovo delo svakako može tumačiti i bez poznavanja njegove biografije ili ideja, ova studija nam pokazuje da je politika kao takva neodvojiva od nastanka umetničkog dela, a i samog ljudskog bića. Zato je ova studija važna za sve proučavaoce ne samo Židovog dela, već i za one koji se bave proučavanjem položaja intelektualaca u Drugom svetskom ratu, a zbog prisutnosti prevedenih Židovih dela u srpskoj kulturi smatramo da je važno ovu studiju prevesti i za naše čitaoce.

Velimir D. Mladenović

Univerzitet u Novom Sadu

Filozofski fakultet

Univerzitet u Poatjeu

2 Mračne godine (Les annees noires) francuski naziv za period od 1940–1945. godine.

Lipar / Časopis za književnost, jezik, umetnost i kulturu / Godina XIX / Broj 67

Jedan Komentar

  1. Pingback: Велимир Д. Младеновић: Андре Жид и Други светски рат | Журнал

Ostavite komentar:

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.