Nijesam čitao Alan Forda, gledao „Prijatelje“ ni vodio ljubav sa crnkinjom u Oslu. Gledao sam Roberta Mičama, igrao se plastičnim pištoljima, pušio „57“ i nosio lijepe, kožne, bordo cipele kupljene u Krakovu ’84. Išli smo, da zaplačemo, u Aušvic.
Lijepe, kožne, bordo cipele i karirane bermude. Sve na bosu nogu. Pa onda kokice, korzo, romantični sladoledi u kuglama i jebačina iza Zabavišta.
Postoji trend neonacizma. Čuo sam par puta u kafani „Luča mikrokozma“, na poslu, na stadionu, da ljudi govore o Hitleru, nacizmu, odobravajućim načinom, nalazeći neku veličinu u liku i djelu. I svaki put mi utroba reaguje. Ustanem i odem. To je dobar patent, svima preporučujem. Često, vrlo često smo u situaciji kad se nađeš neđe đe te žmarci hvataju od same prilike. Ustani i idi! Briši momče! Magla, kao oni „Ajfelov toranj“ prijatelji sa fejsa.
Aktuelno je evropsko fudbalsko prvenstvo u Poljskoj i Ukrajini. Neuer, Boateng, Lahm, Hummels, Badstuber, Khedira, Schweinsteiger, Muller, Ozil, Podolski i Gomez. Reprezentacija ujedinjene Njemačke. Od Gane, španske Alhambre u Granadi, Tunisa, Zonguldaka u sjevernoj Turskoj do Gliwice u Poljskoj, ujedinjeni u Njemačkoj igraju najbolji fudbal u Evropi. Sedamdeset godina nakon Arijevaca, u modernom boju, na zelenom tepihu Varšave i Harkova, Boateng, Podolski i Gomez pokoravaju Evropu plešući tango balonom. Uz Danke Deutschland istorija završava jednu priču kao happy end nekog holivudskog blokbastera.
A jedan interesantan detalj: na utakmici Poljska – Rusija u Varšavi, ruski navijači razvili ogroman transparent „This is Russia“, i podsjetili pamteće na Katinsku šumu?!
Može li se desiti danas isti transparent od njemačkih navijača na utakmici s Poljskom „This is Germany!“ uz evociranje Varšavskog geta?!
Ne! Jasan je pogled! Priznati sebi svoj lik u ogledalu, suočiti se i reći to sam ja. A to je bio Aušvic, Katin, Srebrenica, Šahovići.. To su bili Gebels, Berija i Mladić. Pa kao Brandt kleknuti pred humkom. Šta je to spram suze djevojčice koja traži oca na mostu u Katinu 17. maja 1940?!
21.857 planski pobijenih Poljaka odlukom Lavrentija Berije, narodnog komesara za unutrašnje poslove SSSR-a. Nadali se Rusima u bijegu pred nacističkim zvijerima. Umjesto nikada učinjenog poklona žrtvama, danas se pohodi Varšava „u Rusiji“.
Zato je ujedinjena Njemačka sada najbolja reprezentacija Evrope, ma kakav rezultat bio. Sa Poljskom, Španijom, Turskom i Ganom u prvih jedanaest.
Zato čitav svijet gleda u Njemačku i traži nadu za izbavljenjem iz minus salda na svim kontima. Ujedinjene ruke, u svim bojama zajedno, izgradile su civilizaciju, modernu, golemu, moćnu, kao antička carstva nekada. Mercedesom i volksvagenom vladaju svijetom. Humanom mašinom na mjesto Arijevaca.
Lice nacije je naizgled jednostavna žena, lišena nakane impresioniranja publike šizofreno-živinarskim modnim detaljima. Žena rođena i odrasla u Istočnoj, komunističkoj Njemačkoj, pod špijunkom Štazija, kao naši očevi i tetke nekada, sa Ozninom sjenkom u gradskom autobusu. Kao mi danas uz ko zna kakve pratnje i dušebrižništva.
Ali – Brandt je kleknuo, Kol ujedinio, a Merkel postavila na tron.
A mi?
Nas i Rusa.. uglavnom ne može falit’.
Koliko je potrošeno zelja u pite koturače od zemana mladih, lijepih i pametnih do danas, u nikšićkom srezu? I koliko će se još potrošiti?
Vrijeme je za sakupljanje Kantariona – Gospine trave, najpoznatijeg pouzdanog biljnog antidepresiva.
P.S.
Willy Brandt je 1971. dobio Nobelovu nagradu za mir kao zaslugu za rad na poboljšanju odnosa Njemačke Demokratske Republike, Poljske i SSSR-a.
ja sam citao alan forda, on ima jednoga prijatelja koji kaze bolje je zivjeti 100 godina u bogatstvu nego sedam dana u bijedi, a jos mi se svidja kad kaze da jedna lasta ne cini proljece a kamoli dvije.