Hronike Otpora Jasan Pogled

Hej ti

Foto: Miguel Lindo

Mi smo bodež u oku, kamenčić u cipeli, vihor u ušima, metastazirajući lišaj na leđima. Mi smo reinkarnacija drevnih Hiksa, ratni poklič Sijuksa, Zagorov tomahavk u ruci disidenta. Mi smo vibracije u noći, trzaji u snu, znoj na čelu kada se nađemo licem u lice sa nepoznatim. Mi smo poštari, čiji životi vrijede više od 15.000 eura. Mi smo matorci, ljubitelji klasike, prognanici. Mi smo tkači sopstvene sreće. Mi smo nezavisna banda konjušara, ljubitelji vesterna, razigrani zeleni mravi. Mi smo najezda gladnih individualaca, poklonici estetike i morala. Mi smo trovači nepravde, savremeni anarhisti, hazarderi i davitelji efemernog. Mi smo spremni pljunuti istini u oči, kako kaže Buldožer. Mi posmatramo svijet očima djeteta dok u pozadini čujemo Dum Dum. Mi smo neurotični kada nas lažu. Mi smo gospoda sa cilindrima ispod mesnatog sloja. Mi ne pristajemo na kompromise niželigaša. Mi trpimo dok ne odlučimo da je njihovom jarmu kraj i da su prokockali poslednju šansu. Mi saosjećamo i vrednujemo istinu i život tokom dana, dok u kasnim večernjim časovima proždiremo opasne knjige, upijajući esenciju požutjelih stranica. Mi imamo averziju prema ugnjetavanju i manipulisanju. Mi ne slušamo televizijske vragoleti i ne trčkaramo pognutih glava kao džukci na povodcu za kilogram brašna. Mi smo dovoljni sami sebi, podstičući tako rast cjeline. Mi smo nerazlučiv dio jednačine koji će jednoga dana odnijeti prevagu. Mi smo spremni da ukrstimo puteve sa tlačiteljima ispijenih, rošavih lica. Mi koristimo kritički um u kombinaciji sa raspojasanom maštom. Mi ne bježimo od odgovornosti i ne tajimo ono što nas pritiska. Mi smo avangarda, potomci dinosaurusa i ponosno nosimo vunene čarape. Mi percipiramo svijet kao bezbroj mogućnosti uz premalo pokušaja. Mi težimo čistom srcu i neformalnom stisku ruke, iz čega se da naslutiti čovjekov karakter. Mi nemamo blaga skrivena, već pretenzije duhovne. Mi vapimo za nemogućom utopijom, utoliko stvarnijom što su naša očekivanja nerealnija. Mi smo čvor prošlosti i budućnosti koji bivstvuje u sadašnjem momentu, jer samo smo sada. Mi gledamo u potiljak smrti dok život nosimo u pridžepku. Mi spoznajemo svijet oko sebe kao što dijete po prvi put uviđa da ga neko posmatra, smiješi mu se i voli ga više od sebe. Mi smo glas vapijućih, uniženih, bolesnih, obogaljenih, sklupčanih, nesvrstanih… Mi hoćemo da nas čuju, vide, dotaknu, ne i potapšu po ramenu. Mi možda zračimo zaboravljenim idealima, ali ono što je bilo – ponoviće se, jer je cijeli život obična samsara u kojoj se sve ponavlja, materija kruži, obrasci su slični, i kad-tad će se obistiniti proviđenje da će ludak naricati i ukazati na našu lakomislenost, gdje sebe poredimo sa bogovima, a nismo spremni da se okanemo materijalne kecelje i navučemo plašt duhovnog uzleta, bez kojeg i najmudriji znaju da se spotaknu i ugaze u kaljugu. Mi smo simpatizeri donjih slojeva, jer sami rovarimo po dnu nestalne egzistencije.

Mi smo svjesni svog neznanja, zato žudimo ka istraživanju i spoznaji suštine. Mi smo parna lokomotiva čija šklopocija igra krucijalnu ulogu u tranzitu (nalazimo se na prelaznoj tački, momentu u kojem ćemo se sunovratiti ili progledati i zaputiti se ka nebolikim pejzažima sadejstva). Mi smo vitalan šraf, jer svaki dio mehanizma igra vitalnu ulogu, ne zaboravi! Mi smo jedna nota u sistemu koji treba da melodijom raskošnom ruši međe i gradi cjelokupni ekosistem postojanja. Mi smo Ti, mikroskopski dio kosmosa, svjetlucavo parče stolnjaka, koji prekriva vidljivo. Mi smo atomi stari milionima godina. Mi smo djelić puzle, vječni karusel crvene mat boje. Mi smo metafizička partikula, tinjajuća nada tokom doživotnog progonstva u Sibir. Mi smo bijednici koji su vaskrsli i sada za cilj imaju da učine svoje bitisanje na planeti postojanim. Mi ne idemo u korak sa vremenom. Mi pratimo osjećaj, puls, nadimanje grudi mladih ljubavnika. Mi potenciramo supstancijalno, utoliko više što drugi ne znaju šta to znači. Mi smo tu kada si sam, kada te niko ne čuje, samo treba da u sebi tiho izgovoriš ono što osjećaš i potom se razdereš. Mi smo sveprisutna kolektivna družina. Upamti.

Luka Minić

Ostavite komentar:

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.