1.
Heraklit kaže suha duša je najmudrija i najbolja.
Heraklit je sigurno
u pravu po tim pitanjima. Ove
bistre krpice mudrosti, koje
zastiru sivi kovitlac i pjenu zacijelo će potaknuti
nekoliko vizija i misli, maleno svjetlo
koje poprečno reže kao peraja,
rastvoreno na tlu mora
ili kaljeno na kresti vala.
Suha duša. Suha: to će reći
sušena u peći, sazrela kao dobro drvo ili staro vino,
usoljena svinjetina i pemikan, meso duše
ispod virginijske borovnice,
sunce
i morska sol izloženi u jednom zrncu.
2.
Heraklit nešto govori o skladu – to nije
stolarski škrip ni istesana
klada, kao kod Homera.
Harmonija povijenih leđa,
slojevi pepela prevrnuti kao nepostavljena kobilica,
uvijanje živog mesa u vatri, rastegnuto
kao duša između mišića i kosti, poput
luka, poput lire.
3.
Sve stvari mogu se razmijeniti za
vatru, a vatra za sve stvari,
kao zlato za robu i roba za zlato,
odnosno bar je tako pjevao stari
Heraklit.
4.
Mrtvi ljudi su bogovi, ljudi su mrtvi bogovi, kaže
Heraklit. Besmrtni su smrtni, smrtni besmrtni.
Rođenje jednog je smrt nekog drugog,
kad je netko na samrti rađa se netko drugi.
Živi umiru. Mrtvi vječno žive,
osim kad ih živi uznemire, a oni
to moraju činiti. Bogovi umiru
kad ljudi vječno žive. Zrak, zemlja i vatra
također umiru. Umirući, mi smo majka i otac
nekom drugom: samo našoj vlastitoj
inkarnaciji.
5.
Vjetar komeša njegov pepeo.
Robert Bringherst
Prevod Miloš Đurđević
Časopis Međaj
