Suton je, dosežem Tonopah
u trenutku kad panoi što oglašavaju legalne bordele
tamne kako sunce zalazi
iza površinskog kopa.
Kurve su bile u Safewayu
kupovale zamrznutu hranu i kolu za dadilje
prije svojih noćnih smjena.
Da, smišljale su izlike
kako bi se progurale u redu na kasi
vjerojatno pisale neispravne čekove
no svejedno su bile ljupke u to doba
sa svježe opranim
i zamršenim kosama. Pratiš li
dovoljno daleko, ijednog od onih što su pali
idolopoklonike, razbojnike, lažove –
pronaći ćeš da ljepota, kataklizmička
ljepota što se uzdiše s lica gorućeg krajolika
neposredno prije pojave zvijeri, ljepotu
koja je cvijet našeg umiranja
u neki drugi život.
Kao na Mobiusovoj traci: napraviš jedan krug
i nađeš se na drugoj strani.
Ne postoji alfa, omega
početak ili kraj.
Samo neprestano nadiranje
i padanje sunčevih zraka na ta zahrđala brda.
Gledajte kako se sjaj
okreće protiv tame. Kako itko od nas može biti proklet.
Lucia Perillo
Iz zbirke „Najstarija mapa s imenom Amerika: Nove i izabrane pjesme (Random House)
Lucia Perillo (1958.-2016.) autorica je mnogih zbirki poezije: Dangerous Life, koja je osvojila nagradu Norma Farber za najbolju prvu knjigu; The Body Mutinies, koja je dobila stipendiju PEN Revson Foundation i nagradu Kate Tufts Poetry Award; The Oldest Map with the Name America; Luck Is Luck, koja je osvojila nagradu Kingsley Tufts i bila je finalistica za književnu nagradu Los Angeles Timesa; Insemination the Elephant i On the Spectrum of Possible Deaths. Perillova poezija, eseji i kratke priče objavljeni su u Paris Reviewu, Atlanticu, New Yorkeru i drugim časopisima, a uvršteni su i u antologije Best American Poetry i Pushcart. Dobila je stipendiju MacArthur Foundation 2000. godine. Predavala je na Sveučilištu Syracuse, Sveučilištu Saint Martin i Sveučilištu Southern Illinois.
Preveo s engleskog Patrik Weiss
