Nekada bijaše vinograd, u vinogradu ljudi, u ljudima radost.
Ko god kaže da je tu bio vinograd ispada smiješan.
Onima koji sad gledaju više liči na kamenolom.
Da mi je da ga svučem s nebesa i otvorim mu umrla usta!
Znam da je u ustima grozd, u grozdu priča, a u priči vinograd osmjehnut pod suncem.
Najposjećeniji članci
Fenomen Trenutka
Svježe
- Rabindranat Tagore – Prema univerzalnom čoveku [Gradac – Alef 144]
- Za tvoju ljubav ja ne molim [Tema: Ahmatova]
- Ne, to nisu ponavljači! – Dvije slatke iluzije i jedna gorka istina studentskih protesta u Srbiji
- Konstrukcija i dekonstrukcija stereotipa o Španiji kao zemlji toreadora i sunca u tekstovima Miloša Crnjanskog [Tema: Crnjanski]
- Skulptor Dedal