Utroba se kida od straha dok mu prilaze vučje oči.
Osjeća zadah čeljusti, pa zube zvijeri na grkljanu.
Iz tijela klokotavo ističe život.
Blagost i spokoj umiruju mu biće.
Bolje da me prikolje sad, nego u snu- pomišlja dok se vuk odmiče nabrekao od njegove krvi.
