Živi u zemlji ruža.
Spava na ružinim laticama.
Izjutra se krijepi slatkim od ruža.
Lijepo je biti gospodar zemlje koja miriše.
Prvi put sam sedla konja, baca se na sedlasta leđa, juri galopom, satire pratnju za sobom.
Zubima steže trnoviti bokor, krv mu na usta udara.
Izlazi iz zemlje ruža, prolazi dolinom jorgovana, kljuse pod njim lipsava.
Dolazi u zemlju kamenja sa buketom ruža u ustima.
Sjedi nasred puta i čeka.
Niko mu ne prilazi.
Ništa im ne znače njegove ruže.
