
I to se ponekad zgodi.
Dobijem visoku temperaturu, propadam u bezdan,
pa se vinem visoko.
Slabašan, nemoćan kao zgaženi cvijet.
Pretvaram se u onog Pavla Orlovića na strašnom bojištu…
Ni snage, ni sablje, a okupan nekom čudesnom milinom…
Onda me ti, Kosovko Djevojko, prevrćeš i obrćeš,
zadajaš čajem, zalažeš kiflicama…
Kakvo bojište, takvo pričešće!
Boris Jovanović
Iz knjige Mala moja
Izdavač – Povelja Kraljevo

