Onanija.
U gustim sumračnim kukuruzištima požutjele jeseni, kraj Morave.
Najopevanija srpska reka—hm.
Pijem medveđu krv iz plitkih plehanih tanjira i čekam Savu Savanovića.
Po nebu orgija prosuti srpski mesec—hm.
Nebo ljepljivo od mjesečeve sluzi.
Strah i trepet u kukuruzištima, u gaćama puž-golać. Ćurlikanje u srcu.
Onanija.
Žudnja za Mediteranom. Samo da se iskobeljam iz žitkog moravskog blata, da pobjegnem ispod klempave šajkače kao crkveni miš-svetosavac.
Pravo na jug!
Da njuškam more. Da ližem montenegrinsko nebo-šećerlemu. Da se kurčim pod Orlovim kršom, a kažu da u meni pjenuša i plemenita arbanaška krv kao provansalski šampanj.
Spasavaj se, sine Juga!
Gledaj im preplanulo meso. Slatkopičasto. Gledaj im vrele utrobe, crne od strasti i strave. Gledaj ih u mlakoj vodi do pupka, gledaj kako uživaju samojebne feministice!
Naprijed, sivi sokole!
Sjeti se kotorskih mačaka, prebijaj im kičmu. Sjeti se Gospe i bezmudog meketavog opata sa tvrdom kragnom. Krika pauna, na onoj terasi gdje se mješa slatko i slano i gdje poprduju prejedeni pijani Rusi. Zaperi se u Miločeru, osjeti premijersku moć ispod crne Avale, ispod Mešine Tvrđave.
Ne daj se vlaškoj magiji, koljenoviću!
Lijepo se bljuje i obljubljuje pod Kanli-kulom, divno se preživa pod ulcinjskim zidinama, milokrvno se trne pred budvanskim vratima. A tek igračice, vesele mlade pčelice–blagoslovene kurtizane! Pa Matvejević i brevijari, pa divotni dani pakosnika Crnjanskog, pa tovari mudrosti Andrićevih gospara, pa pretovarena magarad koja balegaju po kaldrmi. I slinavi krovovi, ili je to takvo nebo.
Dođi tamo otkuda si, majčin sine!
Bilo je lijepo kad sam krao novine sa kioska i girice u užeglom ulju, sa kioska, i kad sam spavao na spojenim stolicama terase Metalurga, zapravo snatrio i planirao kako ću je…na pijesku ili sitnom šljunku ili u barci koja se ljulja na masnoj vodi Štranda…Pa neću valjda na šoderu lajkovačke pruge…
Ne daj se ničijoj zemlji.
