Opomena [Tema: Bora Ćosić]

Mi smo se navikli na življenje pod mjesečinom, navikli smo da užižemo svijeće pred ikonama, ali ne i pred čovjekom.

Literatura niti prepisuje, niti prepričava život, već ga nanovo stvara.

Virus nema manje prava na ubijanje da bi preživeo nego što ga imaju ljudi kad ubijaju da bi vladali.

Ja sam imao hiljade problema u svom životu, od kojih se većina nikad nije desila

Sva okrutnost izvire iz slabosti

Ljude i stvari najjasnije vidiš kad im se smiješ kroz suze.

Tradicija je ljepota koju čuvamo, a ne lanac za okivanje

Ljudi nisu zatočenici sudbine, već zarobljenici vlastitog uma

Ljudski paradoks je u tome što je već sve rečeno, a ništa nije shvaćeno.

Svakog trenutka čovjek mora da se odlučuje na dobro ili na zlo – te odluke biće spomenik njegove egzistencije…

Umreću, a ne navoleh se…

Od svega što nije bilo i što nikad neće biti prave vešti pisci najlepše priče o onom što jeste.

I sve što je prošlo, neće da prizna da je prošlo, dok se dobro ne osveti onome što na njegovo mjesto dolazi…

Ravnodušnost je paraliza duše

Vidio sam mnogo ljudi koji nemahu odijela na sebi, ali i mnogo odijela u kojima nemaše ljudi.

Kada gori čovek, ceo svet se greje Kad izgori čovek, tad pepeo sve je

Da bismo rekli da je život apsurdan, moramo biti živi

Najlakši način da budete srećni je da usrećite druge

Nijedno zlo ne može postati dobro zato što ga prihvata većina

Prava radost može da opstane jedino u atmosferi tišine

Znaš li šta je najljepše u životu? Želja, prijatelju.

Nisam ja oslobodilac. Oslobodioci ne postoje. Ljudi sami sebe oslobađaju.

Zar moram da činim zlo da o meni loš čovjek ne bi mislio loše?

Odgovor na sve su rad i ljubav

Ambicija je najveća smetnja uživanju u životu.

Čovek čistih ruku ne može zadobiti vlast, a ko je zadobije, ruke mu ne mogu ostati čiste.

Osjećam samo da nema stvarnijeg dobra od toga: mir sa radošću, s bolom – i preplavljenost suncem.

Neko je siromah zbog poroka, a neko zbog vrlina

U ratovima, dobijenim i izgubljenim, poraženo je čovječanstvo

Bog je ravnodušan. Ja nisam.

Čije lice ne zrači svetlošću, nikada neće postati zvezda

             Međutim, velika, užasna istina je sledeća: patnja ničemu ne služi.

Rumena svjetlost zalaska obliva sve čarolijom nostalgije, pa i giljotinu…

Ne bojte se, braćo, hladne zime, nego se bojte, braćo, neslane soli!

Ali još su u tamnijem ropstvu oni koji nagomilavaju znanje na znanje

Životinja ne može biti nečovjek

Kome je bolje, filozofu ili gušteru koji se sunča?

I ne zaboravimo da u sitnicama često biva sakriven lav, tigar, zmija.

Malo ljudi razmišlja, a ipak svako ima svoje mišljenje

Najvrelija mjesta u paklu rezervisana su za one koji u vrijeme velikih moralnih kriza čuvaju svoju neutralnost

Dobrovoljni robovi stvaraju više tirana nego što sami tirani stvaraju robova.

Svi nešto znaju, jasno im, ja jedini kao da sam glup, izgubljen.

Ponijeh na plećima majku, tek šale radi, dva-tri koraka, pa zaplakah: tako je laka.    

Nije dovoljno imati talenta, mora se imati i vaše odobrenje za to – zar ne, prijatelji moji?    

Šta ti je drugo potrebno ako imaš biblioteku sa pogledom na mali vrt?

Meni nije potreban prijatelj koji se u svemu sa mnom slaže i na sve klima glavom, jer to isto moja senka može da uradi mnogo bolje.

Religija kao područje ljudskog uma, vlasništvo kao područje ljudskih potreba, vlada kao područje upravljanja ljudima – predstavljaju uporište ljudskog ropstva.

Sve što porodica ima jesu vrata na koja od početka kucaju đavolje sile, presrećne što će jednog dana ući

Naše narode su pljačkali mnogi, i Turska i Austrija, ali nas niko nije opljačkao kao naši rodoljubi.

Mnogo je vjera, a moral je samo jedan.