Kompleksi Seks je, naravno, najiskonskiji i telurski oblik moći. A kako predstavlja stalno svojstvo ljudskog bića u svakom tipu društva, mora se pojaviti, na ovaj ili na onaj naćin, u većim ili manjim količinama, u svim oblicima neuroze. Ali nikada se ne pojavljuje sam, jer čovek nije obična, nego društvena […]
Skorašnji članci
Prva nagrada za „Frankofoniju“ – Venecija 2015
Žiri kritičara Fedeore nagradio film Sokurova, u „Danima autora“ pobedio kineski film „Podzemni miris“, a nagradu za najbolju režiju primila mlada indijska rediteljka Ručika Oberoj Naš filmski kritičar kao predsednik žirija Fedeore sa timom nagrađenog kineskog filma „Podzemni miris“ Venecija, Lido- Vanserijski dokumentarno-igrano-esejistički film „Frankofonija“ ruskog reditelja Aleksandra Sokurova, još […]
Često se pitam: kako sam se samo usudio biti dijete? [Tema: Sioran]
61 Tijekom bolesti izražavamo se tijelom. Govorimo fiziološki. Budući da unutarnji glasovi ne mogu pobrojiti sve naše bolesti, tijelo preuzima zadatak da nas izravno uputi na bezbrojne nevolje kojima ni ime nismo znali dati. U vlastitoj koži trpimo nemogućnost izražavanja. U riječima imamo previše otrova, a premalo lijeka. Bolest je […]
Dnevnik o Čarnojeviću (4) – Niti sam čiji, niti imam koga, ni brata, ni sluge, ni gospodara [Tema: Crnjanski]
Kome ja ovo pišem? Mladićima, možda mom sinu bledom i napaćenom. A oko mene kulja velika ludorija rata, sve se lomi poda mnom i ja smešeći se gledam te rulje i idem od grada do grada. Rulje pustih žena, rulje hulja trgovaca, rulje radnika, rulje bolesnih i rulje mrtvih. […]
Za Grke ništa nije bilo previše sveto da mu se ne bi smejali [Tema: Pozorište]
Ronald Harvud: Istorija pozorišta – četvrti dio Ulazi Dionis 2 Eshil je bio prva među najuzvišenijim ličnostima pozorišta, prvi visoka individualizovan glas. Rođen je 525. p.n.e. a umro u sedamdesetoj godini života. Po Aristotelu, on je bio taj koji je uveo drugog glumca, koji je tako odlučno proširio mogućnosti […]
I cvrči, cvrči cvrčak
Sjećaš li se još uvijek ovoga, pamtljivi školovani zemljače? Ili ni tebi, ni meni više nije do toga? Mislim—do pamćenja i nekakve škole, koju, ruku na srce, nikada nijesmo nešto ni voljeli. Sad ko je kriv tome, Bog će znati. Vjerovatno—mi. Najlakše je, teško nama, na nas svaliti svu krivicu. […]
Ko može da nađe društvo u kojem će se kucnuti čašom, uopšte nema potrebe za drugim lekovima [Tema: Melanholija]
Muzej melanholije III dio Ovaj tekst je preuzet iz časopisa za književnost, umetnost i kulturu Gradac (dvobroj 160/161, 2006/2007 g.). Za ovo izdanje, posvećeno melanholiji, tekstove je odabrala, priredila i napisala uvodne komentare Slavica Batos. Tekst je prevela sa francuskog jezika Aleksandra Mančić. Piše: Žan Kler Veštački rajevi Još su […]
Zvijeri nijednog naroda – Venecija 2015
Piše: Jurica Pavičić Prvi put dogodilo da je jedan od velikih filmskih festivala u program uvrstio film u internetskoj produkciji Netflixa Na prvi pogled, nema mnogo toga što razlikuje “Beasts Of No Nation” od mnogih angažiranih drama koje traže premijerni prostor na festivalima uoči sezone nagrada. Rad redatelja Caryja Fukunage (suautora prve […]
Vladimir Nabokov
A može biti da suština događaja i nije uopšte u stradanjima ili radostima ljudskim, već u igri svjetlosti i sijenki na živom tijelu, u harmoniji sitnica, sakupljenih, evo sada, ovog trena, na jedinstven i neponovljiv način.
Čuvar stada XLI – Bogu hvala što na Svetu nesavršenosti ima [Tema: Pesoa]
XLI U smiraj letnjih dana, pokatkad, Čak kad ni daška vetra nema, učini se Da prođe, namah, neki laki povetarac… Ali drveće ostaje nepomično Svim lišćem svoga lišća, A naša čula ostaju obmanuta, Obmanuta nečim što im je prijalo… Ah, čula, ti bolesnici koji vide i čuju! Da smo onakvi […]

