Jasan Pogled
Planina sjeverno od Hsinhsiena, u Vuačangu, Kina, koja veoma podsjeća na ženu. Istorija kaže da je u drevna vremena jedan oženjeni vojnik bio poslat od strane Cara da se bori daleko od svoje kuće. Njegova odana žena, vodeći sa sobom njihovo malo dijete, otpratila ga je do podnožja ove planine […]
Šta sam mogao da radim? Šta sam mogao da radim? Šta sam mogao da radim da bih zaradio za jelo? – Možeš da prodaješ mobilne telefone u jednom velikom supermarketu. – Možda se ne može reći veliki supermarket jer je već super […]
kad se prisjetim svih jada koje sam pretrpio od nje stid me je što sam bio tako nevin, ali moram da priznam uvijek me je pratila u piću, i shvatio sam da su njen život, njena osjećanja davno uništeni i da sam bio samo privremeni pratilac, bila je deset godina […]
Kad skamuču gomile Narod ne govori Samo romori nigdina I svjetluca mrak Kad se zakrve psi i vuci Sve se umeteži Ne ostane ni v od vuka Ni očnjak od psa I onda današnjici ne znaju Šta je bolje Biti kurjak Ili pseći rep Nemaš se za šta uhvatiti Ni […]
Ebuda ili Uplakano ostrvo nalazi se u sjevernom Atlantiku, sjeverno od obale Irske. Stanovnici su mu malobrojni i divlji. Oni upražnjavaju jedan svetovni i užasan običaj: svakodnevno žrtvovanje po jedne mlade djevojke kitu ubici u moru nedaleko od njihove obale. Ova neprijatna svetkovina proteže se unazad već nekoliko generacija. […]
Mnogi od kerova koji noćas hrču po trotoarima nesumnjivo sanjaju tvoje kosti i ja se dobro sjećam tvojih kostiju u mesu, a najbolje u onoj zelenoj haljini i smeđim cipelama s visokom petom vječito si psovala kad popiješ, kosa ti je opadala a ti si htjela da eksplodiraš od onoga […]
Branka Bogavac Lekont: Šta za vas znači pisanje? Sioran: Trebalo je nešto da uradim u svom životu, jer sam živio bez konkretnog zanimanja. Ništa komplikovanije od toga. Pokušao sam da nigdje ne radim, a mnogo sam čitao i pisao. Sve što sam napisao, napisao sam u trenucima depresije. Kada pišem, […]
Koliko je sve to normalno Koliko je sve to normalno – rekao sam Silviji. Sjećam se jednog društva, znaš ono, drugovi, pa njihove cure, pa sve zajednički izlasci, šta znam, izleti u prirodu, i tako, roštilj, košarkaške utakmice, kokice, onda su kumovali jedni drugima, pa svadbe, pokloni, ko kome šta […]
Svi ćemo umrijeti, svi, kakav cirkus! Samo to bi nas trebalo natjerati da volimo jedni druge, ali to ne činimo. Terorišemo jedni druge glupostima, pojede nas ništa.
Ispred njega još dva starca. Mora da je i on tako raskliman, rastranjan kao krpena lutka. U priči staraca propinju se smrdljivi jarčevi s oteklim kesama među nogama. U njihovim grudima klokoću i šište prezreli mjehuri smijeha. Starci često zastaju, klimaju, krivim kažiprstima šaraju umašćene revere sagovornika. Zapahnu ga […]