Ne znam baš na koju šumu je mislio. A ne znam hoće li kao svaki hajduk čekati
Đurđevdan ili će zapiriti u šumarak na Mitrovdan, jer kod našeg šumara je sve
naopačke…
Može biti da je mislio na južnoameričku šumicu ili sibirski šumarak, ko će ga
znati…
U našim šumama i gajevima, lako ga je pronaći, sve je to manje-više krčevina…
A šumari, kad promijene kapice i kokardice, pročitaće mu tragove, jer njegove
tragove bi i slijepac našao… Za takve tragove i ne treba vid, dovoljan je
nos…
Tako da je šumskom čeljadetu i šumskim ljuđima pametnije da se manu šume, nego
da se manu u šumu… Ukoliko nije mislio na onu poveću amazonsku, gdje se za
pokradene đinđuvice dobija mnogo opijuma… Ako strmekne čak tamo, neka ga.
Ima i on pravo da dane dušom… Srećni mu put, samo neka nam ostavi imunitet.
Ili neka sačeka da se imunitet ugasi, pa onda – trk u najgušću šumu. Da ga više
ne gledamo.
Da nas više ne straši šumom. Da nam više ne prijeti svojim šumarima i šumskom elitom.
Mada sam siguran da ih ni šuma ne bi primila. Suviše su oni divlji za šumu,
previše su šumski stvorovi. Čak i za šumske standarde. Džaba im i odijela i
pokradeni satovi. Džaba im i limuzine i kokainski plijen. Šumska ćud je jača od
svega što u šumskom čovjeku prebiva. Ako se odmetne kad gora ogoli, onda je
stvarno neobičan šumski stvor, reklo bi se – krupna zvjerka. Ako opet sačeka da
gora zazeleni – može mu biti kasno, jer šuma za skrivanje je sve manje… Kako
god da okrene, najbolje da se sakrije u sopstvenu šumu, u unutrašnju
nevidjelicu. Da se šćućuri kao zec u logi, da ne izlazi iz samog sebe.
I da se, kao neki nekada negdje, pravi mrtav. Može ponekad da klimne šumskom
glavom i da procvili: Slažem se… i to je to. A biće da će tako biti. Biće da
je zaboravio šumu još kad je zašumorila u naopakoj mu izjavi. Biće da se
uplašio od šušnja, pa da je zato pomenuo šumu. Biće da njegova šuma nema veze
sa šumom, nego sa strahom. Biće da je rekavši „šuma” mislio na bjekstvo, a ne
na odbranu. Šta li bi branio, kad bi branio…
I ako misli da brani, šta će mu šuma. Ne treba mu šuma pored ove šume u koju je
pretvorio državu koja će opet postati država. Ne treba on da brani državu, jer
kad brani državu, on zapravo brani šumu. U njegovoj državi vladaju šumski
zakoni. Kurjački. Zakoni grabljivaca.
Pa, ako će to da brani, onda odista mora da strmekne u šumu. Ili da se mane
ćorava posla.
I da lijepo prizna. Jer, nije dovoljno pobjeći u šumu. Ponekad se mora iz nje
izaći…
