Opkoračit ću i zaplakati, glasno
zaplakati i zazvati svoga oca, iskamčiti
priznanje, stojeći u vatri
i pružajući svoje goruće ruke
raljama snijega.
Požurit ću doma cvjetove iz polja
i polomiti granje svojih grmova za agonije smrti.
Žalosti svojoj dat ću pismo, uručiti ga Bogu
i reći da je ovo život koji ne nalikuje životu,
Žalost u sumraku gradova koji pripadoše našim očevima!
Opkoračit ću i proglasiti odakle dolazim
i kuda odlazim.
Idem koliko god daleko trebalo da me nitko nikada više ne prestigne
u prljavim čizmama. Nijedna hladnoća neće zamrznuti moje srce
pred neizvjesnošću skrivenih bogova.
Thomas Bernhard
Preveo s engleskog Patrik Weiss
Prijevod s njemačkog originala na engleski James Reidel
