Vladika Često je pozamašni nos nabijao u burmuticu. Mahao je ručerdama kao zanjihani kozbaša i krakao nožurdama kao svako lutalo i dokonik što zaludno premjerava ovaj šareni svijet. Pamtili su ga po dobru, razložnoj pameti i osorljivom milosrđu. Ispravljao je nakrivo nasađene, pitomio pogane žene i razdražene vucibatine. Ludog Vukalicu […]
Author: Boris Jovanović
Avetna lingvistika
Viđi vraga! Viđi čuda i opaka jezika, moj rođače! Viđi zlosti i pakosti i đavolje rabote, dragi zemljače! Prvo nam zabraniše da govorimo, sada vam ne daju da zborite, a o pisanju i gramatičeskim glavolomkama i nakaradnim lingvističkim pogibijama malo je pametnih riječi, a dosta je jedna riječ i kao […]
Striptiz čojstvo
Otkad su se na ružičastim pink-valovima ljuljnuli ukleti beogradski splavovi počela je nepodnošljiva lakoća postojanja. Možda se oni izvan splavova i sjećaju znamenite Kunderine knjige i donekle pretpostavljaju šta je pjesnik htio da kaže. U našoj verziji, u našoj kičerajskoj melodrami, postojanje se mirne duše može zamijeniti nestajanjem, pa bi […]
Trijade – Bog i Bioskop
Bog Otkad se javnuo iz vječnopožarne kupine, a i prije toga, ne prestaje jagma i potraga. Traže ga i u kukuruzištu kao da je marsovac. Strecaju od njega kao da je zmijski car. Raznježeno mu dohode kao rumenom obraščiću u gugutavoj kolijevci. Dirljivo se upinju njegovoj ruci, čupkaju ga za […]
Spartanac
Bolje je da si ostao u predačkoj zabiti, pa da rasteš kao bukva, da zamirišeš na pokošeno sijeno i bistro nebo, da ćutiš kao kamen… Bolje da nijesi ni dolazio iz te zabiti, jer sve što si rekao bila je neistina i sve što si uradio bilo je naopako… A […]
Trijade – Apostol i Apostolke
Apostol Uvijek ih ima i uvijek je među njima. Riđobrad, umoran i ubrzan, počesto sjetan i zaduvan. U dugoj haljini posukanoj, što mu korak sapliće. Sv eviše trpeljiv na žeđ i nedaće. Vrtoglav od sunčice i mušičav od vjetra. Ćutljiv, prigašene srdžbe. Krakat i šaklamav, nevelike pameti. Ružnjikav s ljepotom […]
Kapi – Ne tražim da mi vjeruju
Ne tražim da mi vjeruju, jer najvažnije se ne može reći. Zemljak je uvijek u duvankesi čuvao tajnu. I tu tajnu sa dna prinosio je plamenu, ali je nikad nije sagorio. Nijednom je nije ponudio drugome. -Zbog dva srka dima da izgubiš srce i pamet- govorio je tražiocu. Kad je […]
Šetači
Možda je nekad i bilo šetanja radi šetanja, šetuckanja, onako, od meraka. Možda su nekada dragi šetači i brojali korake kao đerdane, onako, od miline. Možda su i zvižduckali vabeći sunčane radosnice i zanosili se u koraku plavim nebom, tek da se obraduju životom, kao što je i red. Možda […]
Dokoličarenje
I kada, gotovo na kraju ljeta, ljeto nekako dođe, ni tada, čini mi se, ne možemo se odmoriti kao ostali ljudi. Drukčija je, kako je već rečeno i utvrđeno, naša dokolica… Kud god da se krene i sa kim god da se uputimo i kad god da se zaputimo, brige […]
Kapi – Neko je na razmeđi svjetova zapalio svijeću
Neko je na razmeđi svjetova zapalio svijeću. Pod tim plamenom ispisane su ove riječi. Onaj koji ih piše zna da će se svijeća potrošiti, da će se potrošiti i on i onaj koji čita. Svijeća se ne pali za vrijeme, nego za vječnost, kao što se priča ne priča za […]