Jasan Pogled

Između tugovanja za svijetom i radosti života

Foto: guille pozzi

Razgovor sa Raoulom Vaneigemom IV, poslednji dio

HANS ULRICH OBRIST: U svojim novijim knjigama razmatrate svoje postojanje i privremenost. Homogenizirajuće snage globalizacije homogeniziraju vrijeme i obratno. Kako raskrstiti s tim? Možete li nam reći nešto o privremenosti sreće u pojmovnom smislu?

RAOUL VANEIGEM: Ekonomija utemeljena na produktivnosti i profitu usadila je u proživljenu ljudsku stvarnost zasebnu stvarnost ustrojenu prema njenim vodećim mehanizmima: grabeži, konkurenciji i nadmetanju, stjecanju i borbi za vlast i opstanak. Takvo neprirodno ljudsko ponašanje smatra se prirodnim već tisućama godina. Privremenost crpljenja, erozije, umora i propadanja utvrđuje se radom, aktivnošću koja dominira i kvari sve ostale. Privremenost želja, ljubavi i stvaranja ima koncentraciju koja slama privremenost preživljavanja uvjetovanog radom. Privremenost novca zamijenit će privremenost želja, iskustvo s druge strane ogledala, prolaz prema teritorijima koji nisu ucrtani na mape.

HANS ULRICH OBRIST: Je li život bezvremenska kategorija?

RAOUL VANEIGEM: Ne tvrdim da jest. Međutim, budući da je preživljavanje tek stalna agonija iz koje izbavljenje nudi prijevremena smrt, oprirođeni život koji gaji sve svoje potencijale strasti i stvaranja sigurno bi imao dovoljno vitalnosti za znatno odgađanje svojeg kraja.

HANS ULRICH OBRIST: Revolucija svakidašnjeg života bila je okidač za svibanj ‘68, a već ste u drugim intervjuima kazali da je to vaša ključna knjiga koju stalno dopunjujete. Je li ta knjiga bila pravo otkriće? Kako je promijenila tok vašeg rada? Što ste radili prije nje?

RAOUL VANEIGEM: Knjigu je potaknula moja tadašnja hitna potreba za novim pogledom na svijet i samoga sebe, da bih se izvukao iz stanja preživljavanja, ali ne samoubojstvom. Zbog tog kritičkog osvrta na potrošačko društvo, koje je tako nemilosrdno kvarilo i uništavalo život, postao sam svjestan što me pogoni. Usto mi je vrlo brzo postalo jasno da to nije tek nekakav samoljubiv projekt, nego i da su mnogi čitatelji u njemu našli i svoje velike probleme.

HANS ULRICH OBRIST: Revolucija svakidašnjeg života završava optimistično: „Možemo ishoditi svijet užitka, a nemamo što izgubiti doli dosade.“ Jeste li još uvijek optimist?

RAOUL VANEIGEM: Scutenaire (Skitener) je napisao sljedeće: „Pesimisti, čemu ste se ono nadali?“ Nisam ni pesimist ni optimist. Pokušavam ostati odan načelu: poželi sve, ali ne očekuj ništa.

HANS ULRICH OBRIST: Koja je najnovija inačica knjige?

RAOUL VANEIGEM: Entre le deuil du monde et la joie de vivre (Između tugovanja za svijetom i radosti života).

HANS ULRICH OBRIST: Na kojoj knjizi sada radite?

RAOUL VANEIGEM: Volio bih da imam mogućnosti dovršiti Rječnik krivovjerja radi objašnjenja i ispravljanja povijesnih elemenata u Pokretu slobodnog duha i Otporu kršćanstvu.

HANS ULRICH OBRIST: Pitanje privremenosti nas vodi i do Prousta i njegova upitnika. Kako biste vi definirali sreću 2009.?

RAOUL VANEIGEM: Sve intenzivniji i strasniji život u sve intenzivnijem svijetu. Onima koji se podsmjehuju mojoj ekstatičnoj otvorenosti mogu odgovoriti izrekom koja mi je veliko ohrabrenje: „Želja za drugačijim životom već je sam taj život.“[13]

HANS ULRICH OBRIST: Imate li neostvarenih projekata? Nenapisanih knjiga ili neostvarenih projekata u drugim područjima, neostvarenih arhitektonskih projekata?

RAOUL VANEIGEM: Prioritet mi je da živim sve bolje u sve humanijem svijetu. Rado bih izgradio „urbano selo“ Oarystisa, ali nisam od onih koji samo strpljivo čekaju, poput Fouriera (Furijea) u Kraljevskoj palači, da nekakav milijarder odluči financirati projekt da bi koji trenutak kasnije sve izgubio zbog financijskoga kraha.

HANS ULRICH OBRIST: A što je s vašom suradnjom s drugim umjetnicima, slikarima, kiparima, projektantima, filmašima?

RAOUL VANEIGEM: Ne surađujem ni sa kim. Katkada prijateljima umjetnicima dam poneki tekst, ali ne kao komentar njihova rada, nego kao kontrapunkt. Umjetnost me uzbuđuje kada u njoj osjetim da nadvladava samu sebe, nešto što se očituje izvan njenih okvira; kada njeguje tračak života koji cvate kao istinska želja, intuicija nove umjetnosti življenja.

HANS ULRICH OBRIST: Možete li mi reći nešto o Bruxellesu? Što vam Bruxelles znači? Gdje pišete?

RAOUL VANEIGEM: Živim na selu, uz vrt i šumu u kojima je ritam godišnjih doba zadržao svoju ljepotu. Bruxelles kao grad su uništili urbanisti i arhitekti koje plaćaju investitori. Još uvijek ima nekoliko četvrti u kojima se može fino prošetati. Volim dosta krasnih kafića, u kojima mogu uživati u izvrsnim domaćim pivima.

HANS ULRICH OBRIST: Slažete li se s Geremekovim stavom da je Europa velika briga XXI stoljeća?

RAOUL VANEIGEM: Ne zanima me ovakva Europa kojom vladaju reketaške birokracije i korumpirane demokracije. S druge strane, regije me zanimaju kada nisu obojane regionalističkom ideologijom i provode samoupravljanje i izravnu demokraciju. Ne osjećam se ni Belgijancem ni Europljaninom. Jedina domovina je konačno suvereno čovječanstvo.

HANS ULRICH OBRIST: Koristili ste se brojnim pseudonimima. Je est un autre (ž est an otr; ja sam drugi)?[14] Kako nalazite ili birate pseudonime? Koliko ste pseudonima koristili do sada? Imate li cijeli popis?

RAOUL VANEIGEM: Ne vodim nikakav zapisnik o tome. Sve prepuštam nadahnuću trenutka. Korištenje pseudonimima ne nosi nikakve tajne. Prije bi se reklo da je riječ o distanciranju, najčešće kod naručenih djela. To mi omogućava da se zabavim i istodobno ublažim svoje trajne financijske probleme, koje nikada nisam htio rješavati kompromisom sa svijetom spektakla.

HANS ULRICH OBRIST: Vašu knjigu Dictionnaire de citations pour servir au divertissement et a l’intelligence du temps (Rječnik citata za zabavu i inteligenciju našeg doba) koriste brojni umjetnici i arhitekti. Odakle vam ideja za nju?

RAOUL VANEIGEM: Prijedlog mi je dao moj prijatelj Pierre Drachline (Pjer Drašlin), koji radi za izdavačku kuću Cherche Midi.

HANS ULRICH OBRIST: Često kritizirate pokrete za zaštitu okoliša, koji pokušavaju zamijeniti postojeći kapitalizam nekim drugim kapitalizmom. Što mislite o Josephu Beuysu (Jozefu Bojsu)? Koje nekapitalističke projekte ili pokrete podupirete?

RAOUL VANEIGEM: Tobože nam nude biogoriva, pod uvjetom da pristanemo na transgenično uzgajanje uljane repice. Ekoturizam će ubrzati pljačkanje naše biosfere. Grade vjetroelektrane bez ikakve koristi za korisnike. To su područja u kojima je moguća intervencija. Prirodna dobra pripadaju nama, besplatna su i moraju biti korištena tako da služe slobodi života. Na zajednicama će biti da osiguraju vlastitu energiju i budu neovisne što se tiče hrane kako bi se svugdje lišile kontrole multinacionalnih kompanija i njihovih vazala na vlasti. Polaganje prava na prirodnu energiju za naše potrebe znači najprije vraćanje naše vlastite egzistencije. Naša kreativnost će nas osloboditi rada.

HANS ULRICH OBRIST: Na kraju, premda to nije najmanje važno, Rilke je napisao onu divnu knjižicu savjeta mladim pjesnicima. Što biste vi savjetovali mladim filozofima-spisateljima 2009?

RAOUL VANEIGEM: Da na svoj život primijene kreativnost koju koriste u radu. Da slijede put srca, onoga što je najživlje u njima.

Prustov upitnik za Raoula Vaneigema

Koja je vaša glavna lična crta?
Lenjost.

Koju osobinu najviše cenite kod muškaraca?
Velikodušnost, u paru s ljudskom predstavom o životu.

Koju osobinu najviše cenite kod žena?
Ljubav i ljubav prema životu.

Koja je vaša omiljena vrlina?
Kreativnost.

Koja je vaša najveća mana?
Nedostatak samopouzdanja.

Koja je vaša omiljena aktivnost?
Otvaranje sebe prema životu, tako da se život može otvoriti i u meni.

Kako izgleda vaš san o sreći?
Da ostvarim sopstvene želje tako što ću ostvarivati želje voljenih.

Šta bi za vas bila najveća nesreća?
Da ne doprinesem sreći svih.

Šta biste voleli da budete?
Ja, sa sve više i više života u sebi.

Gde biste voleli da živite?
Svuda gde vlada istinska ljudskost.

Koji je vaš omiljeni cvet?
Volim ih sve, ali slaba tačka mi je starinska ruža.

Koja je vaša omiljena ptica?
Volim ih sve, ali posebno mi je drag kos, koji peva uveče.

Koji su vaši omiljeni prozni pisci?
Montaigne, La Boétie, Shakespeare, Diderot, Kafka, Artaud, Benjamin, Orwell, Zweig.

Koji su vaši omiljeni pesnici?
Villon, Blake, Hölderlin, Nerval, Fourier.

Koji je vaš omiljeni junak iz književnosti?
Hyperion. (Iz istoimenog Hölderlinovog romana.)

Koja je vaša omiljena junakinja iz književnosti?
Mala Kaethchen iz Heilbronna. (Käthchen von Heilbronn, drama Heinricha von Kleista.)

Ko su vaši omiljeni kompozitori?
Mozart, Boccherini.

Ko su vaši omiljeni slikari?
Giorgione, Turner, Goya, Van Gogh.

Ko su vaši istorijski heroji?
Eloi Pruystinck, Sebastian Castellio, Edouard Carouy and André Soudy, Albert Libertad, Flores Magón, Alexandre Marius Jacob, Jan Valtin.

Ko su vaše istorijske heroine?
Olympe de Gouges, Claire Démar, Louise Michel, Qurratulain.

Koja su vaša omiljena imena?
Ariane, Chiara, Ariel, Tristan.

Šta mrzite više od svega?    
Dobrovoljno ropstvo.

Koje istorijske figure najviše prezirete?
Sve tirane, koljače ljudi, one koji izazivaju ljudsku patnju i one koji ih slave.

Kojem se vojnom podvigu najviše divite?
Nijednom.

Kakvoj reformi pridajete najveći značaj?
Onoj koja humanizuje čoveka.

Koji biste prirodni dar voleli da imate?
Sposobnost da bolje širim ljudsko shvatanje života.

Kako biste voleli da umrete?
Mirno, u vreme koje sam izabarem.

U kakvom se stanju duha trenutno nalazite?
U nesigurnoj ravnoteži između onoga što jesam i onoga što bih voleo da budem.

Za koje greške imate najviše razumevanja?
Nema grešaka, samo propusta, koje treba ispravljati.

Koji je vaš moto?
Poželi sve, ne očekuj ništa.

Ostavite komentar: