Ja više ne smijem jesti, ne smijem ništa piti, nikakve alkohole, gotovo je, što ćemo
uopće skupa raditi, najmilije moje, možda sjediti pred televizorima, ti ćeš grickati masline,
zelene masline, ne crne, ja ću samo piti vodu, vodu iz boce, vodu iz slavine, još vode,
puno vode, onda voće, ponekad zobene, pa otići do zahoda, jednom, dvaput, pedeset puta,
od sve te vode, voda je blagotvornica svih organizama, bit ću očišćena i pročišćena, ja
koja sam sad nekako baš doista prljava, ne čudi me da mi i jetra to, da mi i krvotok
to osjeća, da sam na neobičnim mjestima blokirana, ja koja još uvijek imam i krajnike
i slijepo crijevo, ali to nije jedino što mi je krajnosno i nikako jedino što mi je slijepo
Marina Kuzmić Laszlo
CIKLUS: KAKO LJUBAV, KAKO ZDRAVLJE
